Da me poštuješ
Podjem, stanem — na pragu da odustanem.
Prekrstim se za sreću, požurim, okrenem se — neću.
Zebnja i neverica truju mi srce,
dokle će tvoja neiskrenost da zaklanja jedino sunce?
Idem i nikad se neću vratiti — ti ćeš jedini iskreno patiti.
Dala sam sve što sam mogla.
Budućnost, prošlost — sadašnjost je moja, iako je bolna.
Nosim sve što u sećanje može da stane,
Bog će vremenom zaceliti rane.
Žena sam, imam osećanja;
dala sam sebi da me poštuješ — obećanja.
Ti ne umeš ili nećeš: vređaš me, omalovažavaš.
Polazim brzo da se zbog ljubavi ne predomislim.
U hodu se prekrstim i kažem: na pragu — ne, ne mogu ti oprostiti i neću se predomisliti.
Za sobom rušim pragove i brišem ljubavi tragove
(Прочитано: 14 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.191.519 пута)