TRAG DUŠE
Bez traga otišle sve radosti moje,
dušu mi još tišti neprebolna rana.
Dok zlačano Sunce kupa perivoje
ovo je tuđina meni nepozvana.
Postala sam mala uplašena ptica,
koja svoju sudbu sada gorko kune.
Nesrećnoj gitari kojoj fali žica,
pa negde u uglu samrtnički trune.
I dok jeca žica negde mi u glavi
u mojoj blizini lica razdragana,
svako od njih nesto u veselju slavi,
a ja kao slepac na rubu bezdana.
I tako mi dani utonu u noći
Bez videla oko da progleda neće
Gde se duša vije da li ću još moći
Da preletim gore do usrdne sreće.
Gde me srce vuče do predaka praga,
i uzletim snažno , da sačuvam traga.
AUTOR
JASMINA DIMITRIJEVIĆ SRBIJA
18.01.2022.
(Прочитано: 139 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.286.462 пута)
Hvala puno
Od mene ocena 10, mada sam razmišljao zbog “nesrećnoj gitari…”, ako nije greška u kucanju onda je nelogizam. Ipak, siguran sam da si mislila “nesrećna gitara…”. Maestralna pesma!
Hvala puno na Vašem komentaru.U pravu ste.Ovo je nelogizam .Drago mi je da Vamse pesma dopada.
Браво Јасмина.
Hvala puno na Vašem komentaru i čitanju moje pesme.