pločnikom zalivenim podnevom u šetnji samovanja? razmišlja li o Elzi koja rubom obale riječne zaplićući nogama zov majčin ne čuje ne osvrći se romore glasi bezrijeki bezglasni: to smrt je… kao dah! zastala nad rijekom zagledana u pletenice elzine i majčine ruke pružene za usudom (ispred i iza slika je kvarta staništa naših života … Настави са читањем “PTICE KOJE TE PRATE – Mirko Popović”
No votes yet.
Please wait…
pločnikom
zalivenim podnevom
u šetnji samovanja?
razmišlja li o Elzi
koja rubom obale riječne
zaplićući nogama
zov majčin ne čuje
ne osvrći se
romore glasi
bezrijeki
bezglasni:
to smrt je… kao dah!
zastala nad rijekom
zagledana u pletenice
elzine
i majčine ruke
pružene za usudom
(ispred i iza slika je kvarta
staništa naših života
gdje trošimo dane
jedan po jedan
jedan za drugim
razgovaramo glasno
razgovaramo uzaludno
o mostovima koje nitko
ne može prijeći)
pogleda preko ograde
zlim javom, nečujnim
da bi same
nad rijekom zastale
ona s munjom
u hladnim očima
elza s pletenicama
u bijelim oblacima
i s rukama majčinim
nadohvat
koje je prate
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
