Vodjena srcem slepčovodjom, Žena Bez Mere , pesmama putuje i putuje u traganju za svojim Otišlim i njegovim Obećanjima.
Iz poeme u poemu ,
tragom njegovih izgovorenih reči,
neumorno korača unazad kroz Vreme Ljubavi u potrazi za njim , izbeglim iz njihovog sna
u nadi
da zvekirom srca pokuca na vrata njegove zatvorene duše, u gradu u kom žive begunci iz sopstvenog života
i da na prag bola
položi svitak podsećajućih stihova, zadenut između negdašnjih zajedničkih aritmija…
Avaj,
Otvori joj Neznanac,
jer u senci prostora koji beše Pesnikinjin “Zabranjeni grad” ,kao sudbina stajaše skrivana Supruga – prozaična posednica svih njenih poetskih nedostižnosti…
Kao klatno netačnog sata
Zanjiha se progledalo pesničko srce i iskuca poslednji sekund sna o Lubavi
i otkuca
poslednje slovo u Poeziji .
&
Čovek stajaše nogu zakovanih za Naviku
zagledan u sebe i Stazu Izgubljenih Iluzija kojom je odlazila
olovno težak
kao jad ptice za krilom otpalim u kavezu
pod nebom
izgubljenim za letove
&
I nisu plakali ni ona ni on…
Plakale je Ljubav za oboje nad epitafom Poeziji
u pesmi pod naslovom
TAĆKA NA POLA OD POLA …
copyright © Nena Miljanović