ZAVIČAJU – Miro Beribaka

ZAVIČAJU

Nisam te zaboravio

selo moje s’ kraja duge,

pokraj rijeke, pod planinom,

sa tobom sam svakim danom,

do te nemam želje druge.

Zavičaju, srcu mio…

Kad li ću te pohoditi,

kad li preći tvoga mosta

i udahnut’ te svježine,

pa napojen te miline,

hoću l’ reći: “Sad je dosta”.

Hoću l’ moći suze skriti?

Hoćeš li me prepoznati,

sjetiti se mog koraka

i raširit’ pute svoje,

sanku mio, selo moje,

sjetiti se svog dječaka?

Hoćeš li se radovati?

Vrijeme ide, ja još maštam

i još vidim svoje selo

i još vidim svoju kuću,

dok koračam po bespuću,

sve je crno ili bijelo.

Al’ još sebi ne opraštam.

(C) Miro Beribaka