Ne verujte tom Nevskom prospektu
Gogolj
Noću,sa taštim osmehom izloga
U ljupkosti otrov se razlije
i Sena dodje varljiva zacelo
I zasenjene tako, žamor ih opije.
I Dama u Crnom na ćilibar-trg
Pod maskom Elizijuma stupa
Težinom osame,težinom slutnje same
Iza koprene ćutanja motre ih redovi klupa.
Noću, sa pesmom pjanih trotoara
U slepoti svojoj :Vidi!-Budi!
I ljube,i svete se nehotice
Mine sve potom.Imaska pokaže lice.