JA NE POSTOJIM
Znam nestacu veceras dok treperim,
sve radosti i tuge titraju u meni,
i nocni sviraci sviraju do zore,
umorni od pesme, a misli me more…
Uvek kralj si bio olujnih svanuca,
a, nisi znao sta je morska voda,
ni ljubav kada ti ispuni sva pluca,
zaboravljao si i ime svog broda…
Pomahnitalo si skupljao bisere,
koje si kidao svuda gde god odes,
reci kitnjaste ko guste cipke,
mirisi bordela svuda gde god prodjes….
I dal’ je istina da zivot je varka,
ako ga ne zivis pricajuci s’nebom?!
Dal’ toliko boli, kao mene sada,
to, kako me majka odhranila hlebom?!
Dal’ lazi da krpim, oprastam i cutim,
mudro gledam, nemo, radi bitisanja,
kanem tiho kapi suza i zamutim,
reku koja tece bez mog postojanja!?
Znam nestacu veceras dok treperim,
kao plamen svece dok molitvu zborim,
kada dahom ugasim taj trenutak srece,
prestacu i dane zivota da brojim!
JER JA NE POSTOJIM!!!!
© Miladinovic Sandra
