TU GDE POČIVAM
Volela bih da počivam ispod onog hrasta,
gde se nebo prelama kao mesečina po moru,
grane se njišu i šume tihom prolazniku,
da je sreća doživeti svaku zoru novu!
Volela bih da sednu dvoje zaljubljenih,
i prvi put priznaju ljubav koju kriju,
da od sreće suza prolije se čista,
a, ja od svega smišljala bih divnu poeziju!
Kada nekog tajna boli ili strašno peče,
kada bi mir hteo bar samo tog trena,
volela bih da ispriča nada mnom to veče,
i isceljen ode – koliko bih to htela….!
Ne, sulude nisu želje, niti nade,
u večnost da odem, tišinu i mir…
tudja bol i sreća, da mi se prikradu,
tu gde počivam i gde večno spim!!!!
JA BIH TAKO HTELA SVE DA “PROBUDIM”!
© Miladinović Sandra

kylie-minogue-where-the-wild-roses-grow………..