ILUZIJE
Bitan deo moga života su iluzije!
Možda su neostvarljive,ali su vapaj,
koji mojoj duši daje moć da bdije!
Budna sanja….
I kada se stvarnost grubo poigira samnom,
ti koraci sanjara u velelepnoj dvorani,
prepunoj novih lica,
vode me u ritmu nepoznatog takta,
i kao da sam u sandalama od stakla,
pa se njišem putanjom svile! Polagano….
Mirisi plave ruže, ruže zaborava,
uvlače se neosetno u nozdrve,
i kao prozor nove galaksije,
često doživljavam nova svanuća,
radjam se iznova, nisu to bespuća,
već tanana koprena me deli od
nedoživljenog, ali tako očiglednog!
Misli su sve dublje, a noći sve kraće,
suze su sve više lek, a bol kao da će
postati moj saveznik čak i kada se smejem!
Moje iluzije su najudobnije postelje!
© Miladinović Sandra
