LEPTIRI
Tu negde u sredistu duse skrila sam vapaj
i brizno cekam!
Skrila sam odsjaj suze i osmeh,
ko u ismaglici bih malo da drema,
obavijena svilom sa istoka,
tako mirisna i ko pamuk meka!
Rumena ko kraj vatre sedim,
i cekam da snage skupim snena,
pustim ih van,
da rasirim ruke sa strmog bedema,
i polako se spustim dole da dam,
oduska leptirima sto hrle van!
Cvetna poljana ih davno mami,
to ce im biti najveci dar!
Konacno nece biti sami!
Polen ih mami iz dana u dan!
© Miladinovic Sandra
