Tajna smrti — Marina Adamović

Smrt mu kuca, a ništa ne govori. Strpljivo čeka i gleda boje ulaznih dveri. On pritajen ćuti i, kao, ne diše- “Ovde, ovde, skreni levo!” šapuće joj prefarbano srce. Piše nečim, ni sam ne zna čime: “deda, deda, šta će sad smrt ovde?” Dedine su oči od humusa- ta se tajna živom ne odaje. Smrt … Настави са читањем “Tajna smrti — Marina Adamović”

No votes yet.
Please wait…

Smrt mu kuca, a ništa ne govori.

Strpljivo čeka i gleda boje ulaznih dveri.

On pritajen ćuti i, kao, ne diše-

“Ovde, ovde, skreni levo!”

šapuće joj prefarbano srce.

Piše nečim, ni sam ne zna čime:

“deda, deda, šta će sad smrt ovde?”

Dedine su oči od humusa-

ta se tajna živom ne odaje.

Smrt mu kuca, on uporno ćuti,

smišlja priče da je preusmeri.

Porodičnom stablu list vene iz zemlje,

tišinu preseca samo nemo “kuc”.

.

Opšta pometnja

i on odustaje

da bude jedini

koji će joj uskratiti dom .

.

Ne pravi se više – stvarno ne diše

i dok ćuti, polako kapira-

(mada je sasvim izvan ma kog sveta)

sada čuva i on svoju tajnu,

pokopaće je, valjda, uz dedinu.

(Прочитано: 26 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.553 пута)

Аутор: poetessa

Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_bye.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_good.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_negative.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_scratch.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wacko.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yahoo.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cool.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_heart.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_rose.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_smile.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_whistle3.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_yes.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_cry.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_mail.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_sad.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_unsure.gif 
https://www.poezija.rs/wp-content/plugins/wp-monalisa/icons/wpml_wink.gif