Пеко Лаличић, Укрштене речи – 2

Пеко Лаличић УКРШТЕНЕ РЕЧИ 2. Још се разданило није и ко зна кад ће јер Сунце решава укрштене речи и сваки усправни ред од водоравног сматра пречим нешто ме трже из сна и схватих јасно зашто Сунце изговара гласно да се у вертикалне редове може једино знањем и усправним свитањем.


Пеко Лаличић
УКРШТЕНЕ РЕЧИ
2.
Још се разданило није
и ко зна кад ће
јер Сунце решава укрштене речи
и сваки усправни ред
од водоравног
сматра пречим

нешто ме трже из сна
и схватих јасно
зашто Сунце изговара гласно
да се у вертикалне редове може
једино знањем
и усправним свитањем.
Peko, 1.VI 2012.

Iza osmeha – Aleksandar Jakšić

Prošlost koja  ne postoji, ni jedna reč nema zvuk snoviđenja, ni slika skupljena od boli tanke niti moje volje, i nešto duboko bolno dušu rastače na sitne fragmente ljudskosti bez želje da se preživi bez smeha, bez lekova, punjeni bojom nade vara mi um, oduzima moć trenutka jedina sila što pokreće kretanje kao pobeda umrtvljavanja … Настави са читањем “Iza osmeha – Aleksandar Jakšić”

Prošlost koja  ne postoji,

ni jedna reč nema zvuk snoviđenja,

ni slika skupljena od boli

tanke niti moje volje,

i nešto duboko bolno dušu rastače

na sitne fragmente ljudskosti

bez želje da se preživi

bez smeha, bez lekova, punjeni bojom nade

vara mi um,

oduzima moć trenutka

jedina sila što pokreće

kretanje kao pobeda umrtvljavanja samog sebe

ka nekom napred…

ka nečemu što ima smisla.

 

*** Radenko Nastić

Prisnosti!Ulicom odziv-krik Ne osvrnuti se,olovno tih Senkom zidova ogrnut u san-slobodu Sirena smeh zatrubi(zver u mimohodu). Ne osvrnuti se!Nežnosti moja! Gordosti moja!Tako u noć sene kliznu Tako zvezde kroz raširene zene Tako Danajcima Troja.

Prisnosti!Ulicom odziv-krik
Ne osvrnuti se,olovno tih
Senkom zidova ogrnut u san-slobodu
Sirena smeh zatrubi(zver u mimohodu).

Ne osvrnuti se!Nežnosti moja!
Gordosti moja!Tako u noć sene kliznu
Tako zvezde kroz raširene zene
Tako Danajcima Troja.

Пеко Лаличић, Укрштене речи – 1

Пеко Лаличић УКРШТЕНЕ РЕЧИ 1. Сат дуго чаробно бије а мене као да није не жудим да ме светлост прене да крочим да ми се зажаре очи на другом крају собе заклан петао туробан оглашава дан би ми јасно да сат бије светлост коју петао огласио није али ми није јасно шта се то збива … Настави са читањем “Пеко Лаличић, Укрштене речи – 1”


Пеко Лаличић
УКРШТЕНЕ РЕЧИ
1.

Сат дуго чаробно бије
а мене као да није
не жудим да ме светлост прене
да крочим
да ми се зажаре очи

на другом крају собе
заклан петао
туробан оглашава дан

би ми јасно да сат бије
светлост коју петао огласио није
али ми није јасно
шта се то збива
да нисам ја тај петао
ко на ком крају лежи
какав ће стварно бити дан
и шта је овде сан.
У возу II 2013.

Na mome vratu – Miro Beribaka

Na mome vratu . Na mome vratu pomiješani mirisi parfema, lakih i lakomih žena! I crven njihovih usana! . Vratom kucavica, kojom kulja neobuzdana krv! Vrela, da mi se smrznuti ne da! Da mi čase otkucava! . Pod vratom sječivo! Priliku čeka, trenutak, da mi davno pijanstvo zamagli vid! . Iz grla grlena pjesma, kojoj … Настави са читањем “Na mome vratu – Miro Beribaka”

Na mome vratu

.

Na mome vratu

pomiješani mirisi parfema,

lakih i lakomih žena!

I crven njihovih usana!

.

Vratom kucavica,

kojom kulja neobuzdana krv!

Vrela, da mi se smrznuti ne da!

Da mi čase otkucava!

.

Pod vratom sječivo!

Priliku čeka, trenutak,

da mi davno pijanstvo

zamagli vid!

.

Iz grla grlena pjesma,

kojoj se usprotiviti

niti mogu, niti znam kako!

Niti želim!

.

Na grudima znamen

od podostroške tisovine,

da me čuva, da mi prašta!

Da me, svaki put, opomene!

.

U ruci čaša

grozdova puna,

da me nauči zaboravljati!

Da mi kaže da i „sutra” postoji!

.

U oku biser,

samo što kanuo nije

u čašu, grozdova punu!

.

A ja?

Ja sam i dalje isti onaj

koji sam i bio!

Nadam se da jesam!

I ne marim što jesam, ako jesam,

niti marim

što me čaša, grozdova puna,

nije naučila zaboravljati!

.

Miro Beribaka

SAMOSPOZNAJA…. Marina Adamović

Nešto mi se učinilo. Neko je već ovde bio. Slušam, slušam i osmatram; delom sebe naslućujem, Druga strana osećaja mora biti slutnja, shvatam shvatam- oseća mi celo telo, a ne samo jedan deo, ne, nije moguće! Nešto se odigrava u i ispod, pored mene, nešto vredno svake pažnje.. Molim oči “ne kvasite pogled slani”, molim … Настави са читањем “SAMOSPOZNAJA…. Marina Adamović”

Nešto mi se učinilo.
Neko je već ovde bio.
Slušam, slušam i osmatram;
delom sebe naslućujem,

Druga strana osećaja mora biti
slutnja,
shvatam
shvatam-
oseća mi celo telo,
a ne samo jedan deo,
ne,
nije moguće!

Nešto se odigrava
u
i ispod,
pored mene,
nešto vredno svake pažnje..

Molim oči “ne kvasite pogled slani”,
molim prste za primirje,
molim sebe da me primi;
zajedno smo
neko
nešto;
sve će biti razjašnjeno …

Odgovaram:
“ne verujem ni u koga,
niti čemu,
osim da je postojala nekad davno
ona draga,
meni bliska, pokopana, istrulela,
tužnooka, mama,
JAaaaaa”

kamin(n)gs