DOSMRTLJAJ — Marina Adamović

smrt se šeta oko mene bacim pogled ne uzvrati mi okrenem se i zaboravim je hm… ona dahće nekad zacvili znam da je glumac nad artistima konemplacija joj nije preokupacija meni je dobacuje ne prihvatam ništa sem zvaničnog saopštenja tj. obraćanja kopljem u oko e tada ću uhvatiti zvezdu za kosu pripiti se uz njenu … Настави са читањем “DOSMRTLJAJ — Marina Adamović”

smrt se šeta oko mene
bacim pogled
ne uzvrati mi
okrenem se i zaboravim je

hm…

ona dahće
nekad zacvili
znam da je glumac nad artistima
konemplacija joj nije preokupacija
meni je dobacuje

ne prihvatam ništa sem
zvaničnog saopštenja
tj. obraćanja kopljem u oko
e

tada ću uhvatiti zvezdu za kosu
pripiti se uz njenu loknu
uviti je i biti vikler
dok ne odluči da zaviori

neopisivi dosmrtljaj

prelepi pejzaž toga i toga
daleko od onoga Ga

molim
zavesa – pre aplauza
OK
smrti?

kamin(n)gs

ВОЛЕЋУ ДОК САМ ЖИВА – Миладиновић Сандра

ВОЛЕЋУ ДОК САМ ЖИВА Хоћу да плачем када ми се плаче, и да се смејем када ми се смеје, јер ти си само плод моје бујне маште, и само нада моје страсне жеље! Тражила сам те међу облацима, на изворима и у најдубљој шуми, мешала те са туђим корацима, и приписивала вештој глуми! Сада знам … Настави са читањем “ВОЛЕЋУ ДОК САМ ЖИВА – Миладиновић Сандра”

aaaaaa

ВОЛЕЋУ ДОК САМ ЖИВА

Хоћу да плачем када ми се плаче,
и да се смејем када ми се смеје,
јер ти си само плод моје бујне маште,
и само нада моје страсне жеље!

Тражила сам те међу облацима,
на изворима и у најдубљој шуми,
мешала те са туђим корацима,
и приписивала вештој глуми!

Сада знам да руди пролеће,
и миришу на нарцис кише,
а, моја машта и пуке жеље,
знак су да живим и да дишем!

Хоћу да певам када ми се пева,
и да снивам када ми се снива,
ти јеси плод моје бујне маште,
али, ми зналачки шириш крила!

Афродита, за све си ти „крива“,
волећу док сам жива!

(С) Миладиновић Сандра

ODBEGLE DUŠE – Miladinović Sandra

ODBEGLE DUŠE Gde su vam duše ljudi bez duša!? Nestale negde u etru, i lutaju kao beskućnici, praveći društvo vetru…. A, vi? Vi hodate poput zombija, bezosećajni i tromi, i strah prolivate kud god prođete, po nevinim leđima koplje se lomi! Nasilje, svirepost i nista drugo, ni deca vam nisu sveta, od ljudi pravite paćenike, … Настави са читањем “ODBEGLE DUŠE – Miladinović Sandra”

7298_453040028106181_244334793_n

ODBEGLE DUŠE

Gde su vam duše ljudi bez duša!?
Nestale negde u etru,
i lutaju kao beskućnici,
praveći društvo vetru….

A, vi? Vi hodate poput zombija,
bezosećajni i tromi,
i strah prolivate kud god prođete,
po nevinim leđima koplje se lomi!

Nasilje, svirepost i nista drugo,
ni deca vam nisu sveta,
od ljudi pravite paćenike,
tuđi domovi su vam meta!

I ne, nema kod vas pokajanja,
sve je to laž demonske maske,
vi bi da ostanu bez pokoljenja,
i svi sa nadom, da nemaju šanse!

A, vaša duša željna toplote,
dok s’ beskućnicima luta,
pati za čašom izvorske vode,
i svetlošću što vodi do tog puta!

(c) Miladinović Sandra