?

Жена као префикс субјекта,предикат објекта,све лоше,и све добро,и ,чему је љубав склад,тону туге,висини среће,ко је она ? ко сам ја ? шта је то све,све због чега не желим постојање,све због чега нисам стваран,сваки пут само вид туђе жеље,до сваког мог недостатка израза,до уобличене патње,циљ сваке искрености,вид мене,у мом показу другима, она … Мушкарац као … Настави са читањем “?”

Жена као префикс субјекта,предикат објекта,све лоше,и све добро,и ,чему је љубав склад,тону туге,висини среће,ко је она ? ко сам ја ? шта је то све,све због чега не желим постојање,све због чега нисам стваран,сваки пут само вид туђе жеље,до сваког мог недостатка израза,до уобличене патње,циљ сваке искрености,вид мене,у мом показу другима, она …

Мушкарац као загонетка,одговор никад не изреченог питања… добра лаж и лоша истина ,знак,предосећај себе… несразмеран прошлости , у разуму веровања кад осећа одлазак унапред … присутан и пристрасан свом егу … у потрази за сном … збуњује обмањено у себи … ка женском префиксу одраза … у виду танке сенке на зиду која нестаје сваким пренаглашеним сунцем ,он … ка њој која је звезда у небу свега што више није збир,небо у погледу зелених очију ,границе непостојања,количник среће одузимања ,само сабирци,у том скупу изнад свега …

Svetlo

Sta radis sam u mraku ? Čijeg te svetla plaši jacina ? Čiju to srodnu dušu opet tražiš,korakom belim,od kreča I dima ? Lako je naći bol u sreći,treba ti malo bola srećina, Ne vidiš,još je to za tebe daljina, Kada bi ljudi ovladali tugom, postala bi za tren disciplina. Pogledom oka ledi se težina,ako … Настави са читањем “Svetlo”

Sta radis sam u mraku ? Čijeg te svetla plaši jacina ?
Čiju to srodnu dušu opet tražiš,korakom belim,od kreča I dima ?
Lako je naći bol u sreći,treba ti malo bola srećina,
Ne vidiš,još je to za tebe daljina,
Kada bi ljudi ovladali tugom, postala bi za tren disciplina.
Pogledom oka ledi se težina,ako ti je srce već postalo glina,
Udahni tugom umetnost,iz očaja izvajaj najlepšu figuru.
Pokreni sebe oko sveta,prestani biti moralna meta,
Život je igra beskrajnog leta,osnaži se zovom divljine.,
Sebično…
Sebično…
Sebično…
Potraži za sebe nove vrline

Kad je jutro okačilo robu na nebo

sa odjevnim oblacima u nijansama tuge vidjela sam dijete s ivice noža kako reže kroz dah ka pahulji što sipa bijelo da se padom snijega spere vidjela sam led kako se topi u noževe sa zgrada izgrađenih previše visokoderno što streme granicama vidjela sam otiske stopa kako se raspadaju u barama prljavštine pogrešno imenovane u … Настави са читањем “Kad je jutro okačilo robu na nebo”

sa odjevnim oblacima u nijansama tuge

vidjela sam dijete s ivice noža kako reže kroz dah
ka pahulji što sipa bijelo da se padom snijega spere

vidjela sam led kako se topi u noževe
sa zgrada izgrađenih previše visokoderno što streme granicama

vidjela sam otiske stopa kako se raspadaju u barama prljavštine
pogrešno imenovane u prvi znak proljeća
golubovi što su nekad slijetali na sims
da pojedu mrve riječi što sam ih ostavila neuzgovorene
sad prozorskim oknima lete oko krošnje u parku preko puta ulice
one ulice što nikako da udje unutra

vidjela sam kako nedostaju sa potrganih stranica knjiga spaljenih
u ime novog čitanja i starih tumačenja

vidjela sam kako viču na mene dovoljno bespomoćnu što ne mogu da ih kažem
vidjela sam ih kako lebde nebom zajedno sa oblacima odvučenim ko zna gdje
sa suzom ljubljenog i trnom ljubljene
okom djeteta što nevino prima strahotu odrastanja do poznanja nevinosti
stepenište koje briše metle
i metle koje lete novim ratom štapića
vlasnika kako laje na svoje pse
male lekcije odanosti biču

vidjela sam tragove magle za usamljenog putnika kojim niko nije gazio
u ovom zaboravom jagnjeta utrobljenom traganju za majkom
kolijevku kredo što njiše u svakom datom embrionu
bolan red čekanja na stvari
što će naposlijetku prerasti sebe u nebo
koje je jednom davno došapnulo Atlasu

nikad nisam ni imao namjeru da se na tebe sručim
što ne počivaš svoje ruke u miru
ja sam samo tanki sloj tebe samog
što ga stalno boksuješ mišićima misli

Kvadratni korjen duše

Duša je kvadrat Trg na koji slijecu ptice I odnose mrve njenog hljeba Kvadrat sa cetiri ugla okrenut Ka kamen znamenu u njenom središtu Trg na koji dolaze ljudi I sa njega odnose rijeci i svoja lica Sa cetiri ugla okrenut Ka sat otkucaju njenog središta Trg sopstvenog cela Mandala svoga dlana Sa po jednim … Настави са читањем “Kvadratni korjen duše”

Duša je kvadrat
Trg na koji slijecu ptice
I odnose mrve njenog hljeba
Kvadrat sa cetiri ugla okrenut
Ka kamen znamenu u njenom središtu

Trg na koji dolaze ljudi
I sa njega odnose rijeci i svoja lica
Sa cetiri ugla okrenut
Ka sat otkucaju njenog središta

Trg sopstvenog cela
Mandala svoga dlana
Sa po jednim okom u svakom uglu
Tiho odmjerava nesaznatljiv
Kvadratni korjen duše

Inspirisano Karlom Jungom

Maskenbal

Ponekad je boja sve sto se moze nazvati bezuslovnim kolorom, odskoči ponekad ne preteran uvid, pogledam, i sve vidim jasno , da li je dan mojih snova mogao biti preveden u noci, olujna strah u vetru i sve i uvek tuzno na pomolu susret pijavicnih ljudi, nesvesni svoje svrhe lutalice, o sreci ne znaju bas … Настави са читањем “Maskenbal”

Koborge

Ponekad je boja sve sto se moze nazvati bezuslovnim kolorom, odskoči ponekad ne preteran uvid, pogledam, i sve vidim jasno , da li je dan mojih snova mogao biti preveden u noci, olujna strah u vetru i sve i uvek tuzno na pomolu susret pijavicnih ljudi, nesvesni svoje svrhe lutalice, o sreci ne znaju bas nista, naucili su previse, ali nesrecni nisu,oni grade tudje srece, ubedjeni da u drugom vide delic potpunog sebe, koliko samo ta misao moze tumarati bez cilja, bez ikakvog odredista, ali sasvim sigurno oni uzimaju povratnu kartu, menjaju salterske sluzbenice za tapkarose, siromasni parter, jeftina klasa, sigurnim putem do sebe, odvec im skupa stvar para usi,legitimitet poprima sire razmere uzaluda tek onda kad veruje da je legitiman, a ja nisam ja .

U ljudima koji nadolaze,vreme je postalo proslost koju zauvek moram preci, i ostaviti u kutiji secanja,sa samo povremenim osvrtom,ne bi li uspeo ponoviti iste greske, ne bi li opet pogresio da je nadjem u sebi,kako bi opet greskom mogao voleti, ostvariti ljubav, znaci ne biti zaljubljen,pojednostavniti svaki neosetni skup osecaja,kao crp povredjenih osecanja dodir prijatelja , ljudi,castan obraz svih gresaka koje su nam vazne,ne oset bola dva ili tri shamara, okret drugog lica, previse lako za coveka sa hiljadu dinara koje pretvara u euro zbog rasta kursa .

Konacno, nikom vise nije jasno da covek postoji samo kao papirna, novcana vrednost, toliko bogata nominacija , plemic istorije, franzuz pompeznog usuda .

U svom perju venecije prestiza, sta je to sto je bitno ?

Zar niko ne prepoznaje ovaj maskenbal oko nas ?.

Шта си урадио са звјездама

Од суза мокре штипавицама На жице их уредно спремаш Бодљикавим прстима Примичеш плаво својој крви Пушташ их да ко слијепи мишеви Висе наопако да бдију ноћ без лета Бескрило закопану у првом дисању свода Под којим се ломи дан Што од срамоте не може да сване Свјетлом да не вријеђа Милионе заспалих под ноћном мором … Настави са читањем “Шта си урадио са звјездама”

Од суза мокре штипавицама
На жице их уредно спремаш
Бодљикавим прстима
Примичеш плаво својој крви
Пушташ их да ко слијепи мишеви
Висе наопако да бдију ноћ без лета
Бескрило закопану у првом дисању свода
Под којим се ломи дан
Што од срамоте не може да сване
Свјетлом да не вријеђа
Милионе заспалих под ноћном мором

Сједаћемо овдје и чекати
Пјевати плести и шити
Дијете са рукама од сребра
Дијете са очима од злата
Дијете са срцем од дијаманта
Дијете са косом од рубина
Које може са жице да их скине
И баци их назад у небо
Мале змајеве што немају ништа до вјетар
Да им покаже пут до куће

Пеко ЛАЛИЧИЋ, ДАЈЕ СЕ ДЕЦИ НА ЗНАЊЕ

Пеко ЛАЛИЧИЋ ДАЈЕ СЕ ДЕЦИ НА ЗНАЊЕ Даје се деци на знање да прво науче прво, а друго и треће као веће су следеће. Онај ко неће, нек’ прво научи треће јер прво и друго је дуго, нарочито када се неће. Ко реши да прво научи друго, мораће учити прво јер без њега се не … Настави са читањем “Пеко ЛАЛИЧИЋ, ДАЈЕ СЕ ДЕЦИ НА ЗНАЊЕ”

Пеко ЛАЛИЧИЋ

ДАЈЕ СЕ ДЕЦИ НА ЗНАЊЕ

Даје се деци на знање
да прво науче прво,
а друго и треће као веће
су следеће.

Онај ко неће,
нек’ прво научи треће
јер прво и друго је дуго,
нарочито када се неће.

Ко реши да прво научи друго,
мораће учити прво
јер без њега се не може
из своје коже.

Прво се учи од маме,
друго од тате,
а треће и веће
од учитељице и бате.

Прво се учи прво,
а сто један и више срцем се пише
као треће и друго,
да траје дуго.
__________________________________
Из моје књиге у припреми
”Звездама у сусрет”
– циклус ,,Поруке”

Пеко ЛАЛИЧИЋ, МОЈЕ СИТНЕ МИСЛИ

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ 244. Ономе ко прича сам са собом, претходница је он сам – кад почне да слуша само себе. ______________________________ Из моје књиге у припреми СИТНЕ МИСЛИ – 1001. мозгалица

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ

244.
Ономе ко прича сам са собом,
претходница је он сам –
кад почне да слуша само себе.
______________________________
Из моје књиге у припреми
СИТНЕ МИСЛИ – 1001. мозгалица

DRAGOJ KOJA JE DALEKO – Bojan Djurica

      DRAGOJ KOJA JE DALEKO  Polako se spremam, za let širim krila Čekam dobar vetar ne bi l’ moja bila. Oj daleki grade ja ću tebi doći Nemoj leći rano stižem u po noći ! Čuvaj moju dragu i javi joj – Stiže ! Nek se ona spremi da mi bude bliže Neka me … Настави са читањем “DRAGOJ KOJA JE DALEKO – Bojan Djurica”

 

 

 

DRAGOJ KOJA JE DALEKO

 Polako se spremam,
za let širim krila
Čekam dobar vetar
ne bi l’ moja bila.

Oj daleki grade
ja ću tebi doći
Nemoj leći rano
stižem u po noći !

Čuvaj moju dragu
i javi joj – Stiže !
Nek se ona spremi
da mi bude bliže

Neka me sačeka
nešto ću joj reći
Neka bude budna
nek ne ide leći.

Kazaću joj da me
moja duša boli
i da želim da me ljubi
ako me još voli

Jer ja leka tražim
mojoj duši snenoj
A znam da ga ima
u ljubavi njenoj

Ubrzo ću stići
te joj ti prenesi
Nek me ljubit stane
i neka se udesi.

Upravo sam sleteo
i draga me čeka
Konačno da dobijem
mojoj duši leka.

 © Bojan Djurica, 2012