BIOGRAFIJA PISCA PEKA LALIČIĆA

KRATAK IZVOD IZ BIO – BIBLIOGRAFIJE PEKA LALIČIĆA Peko Laličić je rođen 29. septembra 1944. godine u crnogorskoj varoši Gusinje. Osmogodišnju školu je završio u rodnom mestu, Geodetsku tehničku u Beogradu, Višu upravnu i Fakultet političkih nauka u Zagrebu i master studije menadžmenta, London – Bor. Piše poeziju, prozu, aforizme, recenzije i prikaze knjiga. Objavljuje … Настави са читањем “BIOGRAFIJA PISCA PEKA LALIČIĆA”


KRATAK IZVOD IZ BIO – BIBLIOGRAFIJE
PEKA LALIČIĆA
Peko Laličić je rođen 29. septembra 1944. godine u crnogorskoj varoši Gusinje. Osmogodišnju školu je završio u rodnom mestu, Geodetsku tehničku u Beogradu, Višu upravnu i Fakultet političkih nauka u Zagrebu i master studije menadžmenta, London – Bor.

Piše poeziju, prozu, aforizme, recenzije i prikaze knjiga. Objavljuje u brojnim književnim listovima i časopisima i elektronskim medijima. Zastupljen je u brojnim antologijama, zbornicima, almanasima i zajedničkim knjigama.

Objavio je sledeće knjige:
– Isklizavanje iz sna – poezija (na rumunskom), Lumina, Drobeta Turnu – Severin, Rumunija,1993;
– Miris senki svuda – poezija, JP Štampa, radio i televizija Bor, Bor 1995;
– Zapis o lepoti – poezija, Rivel, Beograd, 1995;
– Raspevani azbučnik – poezija za najmlađe, Rivel, Beograd,1999;
– Vrtoglavice uma – aforizmi, Heroes, Sokobanja, 2007,
– Beli lavirint – roman, Udruženje pisaca ,,Poeta’’ Beograd, 2010, i
– Kriva ogledala – aforizmi, Udruženje pisaca ,, Poeta’’ Beograd, Beograd, 2011.
– Izgovaram sebe – poezija, PC – Lab, Bijelo Polje, Crna Gora, 2012;i
– Sunce u otkopu – poezija, IK ,,Tercija” Bor i D.O.O. Rudnik bakra Majdanpek, Bor 2012.
Na štampu mu čeka još pet uređenih knjiga poezije, poezije za decu, aforizama i mozgalica.
Radi na drugom romanu.

Stvaralaštvo mu je prevođeno na engleski, ruski, rumunski, bugarski, makedonski i slovenački jezik.

Dobitnik je nekoliko književnih nagrada.

Član je Udruženja književnika Srbije.

Živi i stvara u Majdanpeku.

1

U počast Kamingsu 74 — Marina Adamović

grančica se naginjala sve više i niže a šta bi dru go pod teretom snega čekala sam na rezultat ne!preokrećem on je  čekao mene dvoumila sam se se zašto grančica ne strese pahulje i pozove neku pticu (bilokoju!) da ćar lijaju do ikada pružila sam ruku otežalu poput grane i pročitala ja sno ispisano šau-mau-x-y-točka … Настави са читањем “U počast Kamingsu 74 — Marina Adamović”

grančica se naginjala sve

više i niže a šta bi dru

go pod

teretom snega

čekala sam na rezultat

ne!preokrećem

on je  čekao mene

dvoumila sam se se

zašto grančica ne strese pahulje

i pozove neku pticu

(bilokoju!)

da ćar

lijaju do ikada

pružila sam ruku

otežalu poput grane

i pročitala ja

sno ispisano

šau-mau-x-y-točka

pri

zna

je

m

stresla sam kišu

znojepadnogtemena

najzadšta

makako

jbgšto

majkumuvraga

umreću uskoro

znate

najteže je čekati na presudu

a kad odjekne

vi ste

mrtvi

hladni

i grančicapuče

tog sam se plašila

ali više

ne

nisam sama

grančice moja

nisi jedina ni ti

jooooooj

životeskote

raspali dodaske

Portret čovekovog straha

Mesečina otkriva prašinu iz dubokih ćoškova U kakao obojenu noć kvari beli prah Zmurimo ispred nezvanog sudije U mraku svojih zivota Plasimo se hladnih zimskih vetrova Tada vidimo kako iz nas odlazi zao dah I svi to osećamo pomalo, negde, nekad Kvadrature naših srca odraz su u ogledalu Gde se preslikava ono što smo I … Настави са читањем “Portret čovekovog straha”

Mesečina otkriva prašinu iz dubokih ćoškova
U kakao obojenu noć kvari beli prah
Zmurimo ispred nezvanog sudije
U mraku svojih zivota
Plasimo se hladnih zimskih vetrova
Tada vidimo kako iz nas odlazi zao dah

I svi to osećamo pomalo, negde, nekad
Kvadrature naših srca odraz su u ogledalu
Gde se preslikava ono što smo
I što bi mogli biti
Tamo je nasih zimskih želja sklad
Al retki imaju hrabrosti da u njega pogledaju

Stati sa lovorom il bez njega
Pred slikare nasih posupaka i načela
Teže je nego pred čopor lavova izaći
Il u čeljusti ajkule zakoračiti
Jer to je lice, priroda čoveka
Ništa ga ne plaši kao njegovih dela senka

Pred nasim očima jedino vidljiva je slika
Razbiti ogledalo, slikara ubiti,pa pobeći
Čemu traženje samoga sebe?
Kad se može osuditi prvi do nas
Čemu kvarenje sebičnog predivnog lika?
Kad manje vredi sto tuđih dela, od naših praznih reči

Praznih reči, besmislenih rečenica
Koje niko do nas ne sluša,
Strah koji sebičnost budi, a zavist oživljava
Pretvori nas u ljusture koje plima spere
Umesto velikih rečnih korita, postajemo rečica
Na običnom belom papiru nacrtana slika ružna

MOJA OSTAJEŠ – Sabah Al-Zubeidi

MOJA  OSTAJEŠ Pesnik: Sabah Al-Zubeidi Tvoji obrazi žare moje usne I ruke tvoje u rukama mojim Moje si prognanstvo .. I zadnja luka u životu. Ništa nije kao ljubav Nas kad spoje I ništa nije kao život Kad uhvati u naručuju nas. Rušim vreme i dolazim tebi Lice uroniću u reku suza tvojih Probudi se … Настави са читањем “MOJA OSTAJEŠ – Sabah Al-Zubeidi”

MOJA  OSTAJEŠ

Pesnik: Sabah Al-Zubeidi

Tvoji obrazi žare moje usne

I ruke tvoje u rukama mojim

Moje si prognanstvo ..

I zadnja luka u životu.

Ništa nije kao ljubav

Nas kad spoje

I ništa nije kao život

Kad uhvati u naručuju nas.

Rušim vreme i dolazim tebi

Lice uroniću u reku suza tvojih

Probudi se i ustani sad

Iz zaborav – pećine

Otvori prozor za svetlo zagrljaja

Prolaze brzo točkovi vremena.

Probudi se i ustani

Otvori oči više

Ovo je vreme – vreme ljubavi

Ostaćeš ti moja

Ostaću i ja tvoj

(C) Sabah Al-Zubeidi

Beograd.20.04.2011.godine.