Prozori otvoreni staklasti pogled lome
Otvorena tačka prelamanja svjetlosti
Bezimena otvara vrata
Da bezimeno uđe osvanuto vrijeme
Rađaš li se s mišlju od smrti daleko
Vremenito odškrinuta polutajna trajanja
Što znaju je svi al’ niko brojanice strpljivošću
Monaškom prebirao nije kao ti
Nebom prognana riječi
U crnom od žala osvićeš
Pozorno kraj tebe šapate nižem
I međ njima mrtav jezik svoj
Sutonom žedna u tvoje bunare silazim
Stasavam s prividom oslovljena tek sjen
Noću te skrivam ukrašće te
Oči zloslutne bez tvoga sjaja
Zatvaram prozore survaće te
Zidovi ispisanih zidova
Tek krhkošću gradim te spram ruševina
Ne bih li sagradila sebe
