duet vrebaca
prelazi u trio
i tako redom
do hora pred zoru
idilična najava pla
ča po rođenju
maj
ko
ja sam već dan bliže smrti
ne
ne
mogu ti objasniti
ipak
da
o
pelo i o
da…
Добродошли!
duet vrebaca prelazi u trio i tako redom do hora pred zoru idilična najava pla ča po rođenju maj ko ja sam već dan bliže smrti ne ne mogu ti objasniti ipak da o pelo i o da…
duet vrebaca
prelazi u trio
i tako redom
do hora pred zoru
idilična najava pla
ča po rođenju
maj
ko
ja sam već dan bliže smrti
ne
ne
mogu ti objasniti
ipak
da
o
pelo i o
da…
ljudi. ljudi? ljdi! ohhh ne brini ima još bezbroj ra zloga za “biti” lju tit lju bak lju skav eh na pola prseci očekivanja da četvrtinu ispunjenja ma kako bude sve to što bi bilo i ovo će se — kad-tad desiti život je jedini razlog za umiranje
ljudi.
ljudi?
ljdi!
ohhh
ne brini
ima još bezbroj ra
zloga za “biti”
lju
tit
lju
bak
lju
skav
eh
na pola prseci očekivanja
da četvrtinu ispunjenja
ma kako bude sve to što bi bilo
i
ovo će
se — kad-tad desiti
život je jedini razlog
za umiranje
. jutro me raz —otkri i šapnu kasnimo — počinje ni-štaa! poznat mi je taj scenario (gledam sebe na bini srednjaka) podižem dar Diogena(geni) svetlim u zrak čekam njušim pričam sa svetlom ovde! tamo! onaj! možda? monodrama je beskrjna ali šta ću (opsednuto st) hod junaka hod junaka.— tu sam! gde ste! još ne gasim … Настави са читањем “U počast Kamingsu 52 — Marina Adamović”
.
jutro me raz —otkri i šapnu
kasnimo — počinje ni-štaa!
poznat mi je taj scenario
(gledam sebe na bini srednjaka)
podižem dar Diogena(geni)
svetlim u zrak
čekam
njušim
pričam sa svetlom
ovde! tamo! onaj! možda?
monodrama je beskrjna
ali šta ću
(opsednuto
st) hod junaka
hod junaka.— tu sam! gde ste!
još ne gasim fenjer
osvetljen je dan po
mračio um bez objašnjenja
(odavno sam razdelila dušu
a oni su protrčal i kroz nju i zgrušali se)
predstava je završena
sedam u bure
zavesa se spušta
au svakoj niti – bol bol i bol
Niko nema pravo, da drugoga vređa, niti da demokatiji okreće leđa, a ko se ovoga ne predržava, neko će ga svojim “demokratskim ratovima” na sve ovo samo da “upozorava”! Demokratija često puta gubi svoje “utakmice” protiv Diktature, koja je pored “pobede” odmah i sa “stadiona” najure! Živko Begović
Niko nema pravo, da drugoga vređa, niti da demokatiji
okreće leđa, a ko se ovoga ne predržava, neko će ga svojim
“demokratskim ratovima” na sve ovo samo da “upozorava”!
Demokratija često puta gubi svoje “utakmice” protiv Diktature,
koja je pored “pobede” odmah i sa “stadiona” najure!
Živko Begović
Rekô je . Ona je ta Ona zna OnanaDiogena podseća . I ona upali svrću-lomaču Pa vrisnu Po–o-obeže Odle..e–prša Od svog lika u-u oknu oka . Nisam taaa Nisam onaaa Neeeeeeeeeeeeeee čo ve če e e e Čo ve e e če Probudi meeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!
Rekô je
.
Ona je ta
Ona zna
OnanaDiogena podseća
.
I ona upali svrću-lomaču
Pa vrisnu Po–o-obeže
Odle..e–prša
Od svog lika u-u oknu oka
.
Nisam taaa
Nisam onaaa
Neeeeeeeeeeeeeee
čo
ve
če
e
e
e
Čo
ve
e
e
če
Probudi meeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!
Ако не памтиш како сам те љубила Погледај у брезе крај пута Што за твојим стопама шапућу Нечујна буђења са длановима од тебе Створене додире отиснуте у твој заборав Погледај у таласе што се ломе Стијеном уклесано име на прагу љубави И пјену што ти је стопе љубила Погледај у врата што се отварају Што … Настави са читањем “Изађи, хладно је”
Ако не памтиш како сам те љубила
Погледај у брезе крај пута
Што за твојим стопама шапућу
Нечујна буђења са длановима од тебе
Створене додире отиснуте у твој заборав
Погледај у таласе што се ломе
Стијеном уклесано име на прагу љубави
И пјену што ти је стопе љубила
Погледај у врата што се отварају
Што жедне твојих корака стајале су у чекању дуго
И у отирач који често си прегазио
Под којим трагове сопсвене топлине
Добродошлице спасавам од тебе
Изађи, хладно је.
©Мирослава Одаловић
(Mila Basta) Kako se uzdah piše pitala je i propadala sve ni ..že …..i ……ni ………..že kako kako pitala sam tišnu a ona je polomola navodnike sela na upitnik i ojezdila ka uzvičniku uz dah se pi še (još glasnije) uzdah se piiiiiiiiiii ….. dobaci tuga….. i posta još dublje utisnuta
K.A.
Zašto sunce sija? To nam svima prija! Zašto voda teče? Pijemo je danju i uveče! Zašto se svakodnevno hranimo? Zato, da možemo da živimo! Zašto se priča i “zbori”? Zato, da narod međusobno govori! Zašto nastaju noći? Zato, da možemo spavati u samoći! Zašto pijemo svakodnevno vodu? Zato, što služi za zdravlje narodu! … Настави са читањем “ZAŠTO JE TO TAKO?”
Zašto sunce sija?
To nam svima prija!
Zašto voda teče?
Pijemo je danju i uveče!
Zašto se svakodnevno hranimo?
Zato, da možemo da živimo!
Zašto se priča i “zbori”?
Zato, da narod međusobno govori!
Zašto nastaju noći?
Zato, da možemo spavati u samoći!
Zašto pijemo svakodnevno vodu?
Zato, što služi za zdravlje narodu!
Zašto treba da radimo?
Zato, da bolje i zdravije živimo!
Zašto se ženi i udaje?
Da čovek na svetu uvek ostaje!
Zašto niče trava zelena?
Da se životinje hrane za sva vremena!
Zašto sviće uvek dan?
Da čovek može biti srećan i radostan!
Živko Begović