Добродошли!
ma da da ni su us udn o o dbrojani JA ne pristajem na svoju o ivičenos t t o je samo priviđenje a za njeg’ ti ne marim joknipošto brojati dane na prs te te moliti se Višnjem za dugovek ne anđeli moji suvozem ni ni sam ja od te sorte živimgromadnabeskonačna ovog tre … Настави са читањем “U počast Kamingsu 93 — Marina Adamović”
ma
da
da
ni
su us
udn o o dbrojani
JA
ne pristajem na
svoju o
ivičenos
t t
o
je samo priviđenje
a za njeg’ ti ne marim
joknipošto
brojati dane na prs
te
te
moliti se Višnjem za dugovek
ne
anđeli moji suvozem
ni ni
sam ja od te sorte
živimgromadnabeskonačna
ovog tre
na na
ekranimapredva
ma
ma
da
da
ni
suusudn o o dbrojani
ali nisu nepovratni
naprot
iv
iv
erje ne pada dalek
o o
d
klade
da
perpetu m m obil(j)e
Ja sam ptica crna, a žut mi je nos, svako dete znade, da se zovem kos! Imam krila da letim, a kada se umorim, ja sletim na granu, da se malo odmorim. Kada kiša pada, na zemlji barica ima, deca me tada gledaju, kako se kupam u njima. Veselim se kad je … Настави са читањем “KOS”
Ja sam ptica crna,
a žut mi je nos,
svako dete znade,
da se zovem kos!
Imam krila da letim,
a kada se umorim,
ja sletim na granu,
da se malo odmorim.
Kada kiša pada,
na zemlji barica ima,
deca me tada gledaju,
kako se kupam u njima.
Veselim se kad je lepo,
jer mogu da letim mnogo,
a naša ptičija letenja,
deca gledaju i vole mnogo!
Živko Begović
Iako suza reže dah Rođenja jecaj protutnji u njemu Plači iako suza Dalje od tla otići neće A tlo je zemlja sumnje A suza sestra grumena A grumen tajne kap Plači iako oči Dalje od suze vidjeti neće A oči su leptir od mrene I svilena nit što pogled tka Niz … Настави са читањем “Plači”
Iako suza reže dah
Rođenja jecaj protutnji u njemu
Plači iako suza
Dalje od tla otići neće
A tlo je zemlja sumnje
A suza sestra grumena
A grumen tajne kap
Plači iako oči
Dalje od suze vidjeti neće
A oči su leptir od mrene
I svilena nit što pogled tka
Niz lice sto umire od stida
Plači iako doći neće
Ni nadom ni utjehom u suzu prizvan
Plači tek da ublažiš bol
Moj haiku rođak iz dalekog Japana I ja Aforističar sa evropskog tla Rekosmo riječi nisu smeće Pa da ih recikliraš na otpadu slogova Budi kratka sažeta ubojito jasna Uz izvinjenje rekoh Samo malo sam puta napisala haiku I od tada trešnja sve blijeđe cvijeta Jer plod s tvog prelijepog ostrva Raste na humusu daleko … Настави са читањем “Moj haiku rodjak”
Moj haiku rođak iz dalekog Japana
I ja
Aforističar sa evropskog tla
Rekosmo riječi nisu smeće
Pa da ih recikliraš na otpadu slogova
Budi kratka sažeta ubojito jasna
Uz izvinjenje rekoh
Samo malo sam puta napisala haiku
I od tada trešnja sve blijeđe cvijeta
Jer plod s tvog prelijepog ostrva
Raste na humusu daleko od tvog tla
Tamo je samo slogovna školjka
U koju staje i što nikada nije čulo
Za šum
Oprosti
Hrani mi dušu na vatri Vatra je sutra i dan Ognjište vrelo i plam Iskra od zvijezde sprženi dlan Vječnog ognja svjetleći hram Što linije smrti sa dlana briše Što mjerom vremena vjekove njiše Hrani mi dušu na vatri U kojoj gori sva slutnja Od osvita baklju ukradenu Pjesmom neba nosi … Настави са читањем “Heraklit Fr. 30 I”
Hrani mi dušu na vatri
Vatra je sutra i dan
Ognjište vrelo i plam
Iskra od zvijezde sprženi dlan
Vječnog ognja svjetleći hram
Što linije smrti sa dlana briše
Što mjerom vremena vjekove njiše
Hrani mi dušu na vatri
U kojoj gori sva slutnja
Od osvita baklju ukradenu
Pjesmom neba nosi
Hrani mi dušu na vatri
Riječ da gori i ćutnja
Putem iskre odvedenu
Plamom tminu da kosi
Hrani mi dušu na vatri
U plamenu duša da zri
Svijet mi postaje modrica na srcu Koža pustinje sa opekotinom od mraka Sa opekotinom od svjetla Staje u akorde stradanja Misao kiše i vjetra vulkana i grumena Ponovno stvaranje beskrajnih kružnica Kružni kavezi zemlje i neba Obrasla mahovinom ledna mi čekanja Sjeverna duša ledi mi dah Pod kriškom pitanja progutana stvarnost U nedogled … Настави са читањем “Heraklit Fr. 30”
Svijet mi postaje modrica na srcu
Koža pustinje sa opekotinom od mraka
Sa opekotinom od svjetla
Staje u akorde stradanja
Misao kiše i vjetra vulkana i grumena
Ponovno stvaranje beskrajnih kružnica
Kružni kavezi zemlje i neba
Obrasla mahovinom ledna mi čekanja
Sjeverna duša ledi mi dah
Pod kriškom pitanja progutana stvarnost
U nedogled gura rubove pada
Gdje se u konačnost sabija san
Otkud sam čula vječni ritam plemena
Otkucaj zemlje u njegovim stopama
Disanje vode u iskapavanju
Sa zidova pećina
Otkud sam vidjela lavine vulkana
Iz grotla ničeg u beskraj
Umjesto mene pjevao je plamen
Iz tajne u tajnu palila se gasila
Mirna svjetla poretka
Između njih gorjela sam ja
1995.
Izgubljen u našim dubinama ćutnje Raduje se tren tihog spokoja Za koji je blagodatno živjeti On postaje tačka u kojoj smije se Ljepotom ozarena vasiona On postaje tačka u kojoj smiruje se Duh što nad vodama kopnom nebesima vlada On postaje monada sa svjetlošću jedno Jedinstveno ljubavlju oslovljena čestica života On … Настави са читањем “Geometrija spokoja”
Izgubljen u našim dubinama ćutnje
Raduje se tren tihog spokoja
Za koji je blagodatno živjeti
On postaje tačka u kojoj smije se
Ljepotom ozarena vasiona
On postaje tačka u kojoj smiruje se
Duh što nad vodama kopnom nebesima vlada
On postaje monada sa svjetlošću jedno
Jedinstveno ljubavlju oslovljena čestica života
On žudi za linijama prostora
Kojim svemir iščitava obrise naslućene
A onom nesagledane neizrecivosti
U sferama sklada oivičen kanon
Gdje sreću se sloboda milosti i htijenja
On žudi za tijelom klesanim u mudrosti
Oka što voli svoj vid
Usne što voli svoju riječ
Uha što voli svoju pjesmu
Ruke što se čudi dodirivanju
I stopa što se čude drumovima
On žudi za tijelom klesanim u ritmu
Pluća što dišu dobovanjem srca
Krvi što bruji tok u svakoj kapi
I žica sveopšteg oglašavanja
Sa prvim ‘Tu sam’ nježnošću
Neizmjerno solovljen sa ‘Ti
Savršeno oslikana ikono života vječnog
U Mene se vrati, u Riječ.’