Nikola Šimić Tonin- Novije pjesme

O MORE O more, kol’ko sile u tvom valu, čemu naleti u naplavu, runiš sebe i obalu… Dok ljeto se lini… DANI Subota, dan za vjenčanja… Nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, dani za rastave… STARAC I MORE More obalu žvače, kao starac koru kruha… KULJAVA ŽENA NA TOVARU JAŠE Kuljava žena na tovaru jaše… … Настави са читањем “Nikola Šimić Tonin- Novije pjesme”

O MORE

O more,
kol’ko sile u tvom valu,
čemu naleti u naplavu,
runiš sebe i obalu…

Dok ljeto se lini…

DANI

Subota,
dan za vjenčanja…
Nedjelja,
ponedjeljak,
utorak,
srijeda,
četvrtak,
petak,
dani za rastave…

STARAC I MORE

More obalu žvače,
kao starac koru kruha…

KULJAVA ŽENA NA TOVARU JAŠE

Kuljava žena
na tovaru jaše…

Šest očiju…
Šest ušiju…
Šest pet’…

Tri guzice,
jedan rep…

ODA PJESMAMA / ODA LJUDIMA

Postoje neke pjesme,
kao što postoje i neki ljudi,
koje / koji, nisu prispjele / i, nigdje,
ni u jedno društvo,
ni u jednu knjigu…

Pa opet kriti / tajiti,
da ih nema,
da ih nikada nije ni bilo,
da se nisu ni rodili,
da nikada nisu ni napisane…

Ne dati im se isplakati…
Ne dati im se ispjevati…

Valja i za njih, takve kakvi jesu,
valja i za njih takve, kakve jesu… znati,
pa makar im i bilo suđeno,
na groblju riječi, skončati…

(C) Nikola Šimić Tonin

Poput duše — Marina Adamović

nema reči kojom bih dočarala pesmu pritajena grize u gorkoj utrobi meškolji se glavnom arterijom najezda je ponoćnih ajkula . palim misli na lomači knjiga lomim pera … urlike urlike . nije vredno ….sama se predstavlja i ne mari što za sobom vuče epitafe sreći od apsurda

nema reči kojom bih dočarala pesmu

pritajena grize u gorkoj utrobi

meškolji se glavnom arterijom

najezda je ponoćnih ajkula

.

palim misli na lomači knjiga

lomim pera … urlike urlike

.

nije vredno

….sama se predstavlja

i ne mari što za sobom vuče

epitafe

sreći od apsurda

Пеко Лаличић, ИЗГОВАРАМ СЕБЕ -12

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ, ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 12 Течем славећи своје постојање свестан да вратити се морам и да нема силе која тај ток зауставити може осликавам се у песмама да ме препознају они што себе песми дају да трајем и у њиховом трајању.

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ,
ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 12

Течем
славећи своје постојање
свестан
да вратити се морам
и да нема силе
која тај ток
зауставити може
осликавам се
у песмама

да ме препознају они
што себе песми дају

да трајем
и у њиховом трајању.

U SEĆANJU – Branka Zeng

U SEĆANJU Onako kao da prosipa seme da iznikne olista pod rukom nežnih dodira budi se usnuli cvetak. Sabira sve čežnje rasute vetrom daruje ih jedinoj klanjajući se znamenju u njenim očima vidi ih. Pod snegom zelene latice skrivene u boji lista mirisa zime snežnom belinom caruje cvet mog sećanja. Miruje na dlanu umorne dedine … Настави са читањем “U SEĆANJU – Branka Zeng”


U SEĆANJU

Onako kao da prosipa
seme da iznikne olista
pod rukom nežnih dodira
budi se usnuli cvetak.

Sabira sve čežnje rasute
vetrom daruje ih jedinoj
klanjajući se znamenju
u njenim očima vidi ih.

Pod snegom zelene latice
skrivene u boji lista mirisa
zime snežnom belinom
caruje cvet mog sećanja.

Miruje na dlanu umorne
dedine ruke pružaju dar
buđenja zelenu glavicu
kraljevske krunice Kukureka.

BrankaZ-Branka Zeng

NA ČAST NAM – Miro Beribaka

Na čast nam       Gledam, pogled iskrom iskri, iza iskre oko, iza oka misao, duboka ko oko, svijetla ko iskra, jaka ko pogled…   Sklapam oči, razmišljam… Sve vidim! Vidim pogibelj, polje puno krvi i jauka, tjelesa mrtva i ona samo što nisu…   Jedan išće vode, drugom nije ni do vode, treći … Настави са читањем “NA ČAST NAM – Miro Beribaka”

Na čast nam

 

 

 

Gledam,

pogled iskrom iskri,

iza iskre oko,

iza oka misao,

duboka ko oko,

svijetla ko iskra,

jaka ko pogled…

 

Sklapam oči,

razmišljam…

Sve vidim!

Vidim pogibelj,

polje puno krvi i jauka,

tjelesa mrtva

i ona samo što nisu…

 

Jedan išće vode,

drugom nije ni do vode,

treći ljeba da ne mrije gladan…

Jedan majku zove,

jedan ljubu, djecu,

jedan momu da mu se ne nada!

 

Niko ne odgovara

do gavrani!

Nebom kruže, graču!

Crijevima se raduju!

 

Otvaram oči!

I dalje vidim,

sjeni se komešaju…

I čujem…

 

Čujem krv još vrije

za nas prolivena,

predaka naših

kosti se lome

od tudjinova koraka,

od naše beskrvnosti,

besrcosti,

od naših očiju gladnih,

od zelene sluzi

koja nam žilama tumara!!!

 

Na čast nam Stara Dama

i Sestra joj preko vode

i zlato na vratovima nemani

i njini strukovi svilom utegnuti

i njini lakovani nokti

i krv pod noktima!

Naša krv!

Na čast nam maćehe!

 

(C) Miro Beribaka

Pesmu su čitali… —- Marina Adamović

pesmu su čitali između redova podvlačili reči dostojnih lomače šta bi još od mene šta bi još iz mene slomiću beonjaču i izvući tačku koja zatvara prilaz jednosmislu . simbolično sam godinama čekala na sebe nadtrealistički dočekala  prezir iznenada . olovka sanja trnobode bube i kida pupčanu vrpcu neprebolu

pesmu su čitali između redova

podvlačili reči dostojnih lomače

šta bi još od mene

šta bi još iz mene

slomiću beonjaču i izvući tačku

koja zatvara prilaz jednosmislu

.

simbolično sam godinama čekala na sebe

nadtrealistički dočekala  prezir

iznenada

.

olovka sanja trnobode bube

i kida pupčanu vrpcu neprebolu

Пеко Лаличић, ИЗГОВАРАМ СЕБЕ -11

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 11 Остадох сам свога пса за разговор молим а он ми коску даде да пронађем себе да своје не гризем кости

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 11

Остадох
сам

свога пса
за разговор молим
а он ми
коску даде

да пронађем себе
да своје не гризем кости