navlači zavesu kada sviće
drži me za nogu kad ustajem
.
prinosi čašu i puni otrovom
traži u ogledalu svoje oči
.
zidovi odjekuju njegovim bilom
vreme je da šapnem kako sam srećna
.
nesreću ne bih ni smela opisati
rečju kojom on ulazi u sobu
Добродошли!
navlači zavesu kada sviće drži me za nogu kad ustajem . prinosi čašu i puni otrovom traži u ogledalu svoje oči . zidovi odjekuju njegovim bilom vreme je da šapnem kako sam srećna . nesreću ne bih ni smela opisati rečju kojom on ulazi u sobu
navlači zavesu kada sviće
drži me za nogu kad ustajem
.
prinosi čašu i puni otrovom
traži u ogledalu svoje oči
.
zidovi odjekuju njegovim bilom
vreme je da šapnem kako sam srećna
.
nesreću ne bih ni smela opisati
rečju kojom on ulazi u sobu
ПЕКО ЛАЛИЧИЋ ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 14 Дозван собом у себе ускочих галеба узех за друга за узлет песму па се у ритам воде укорених у себе у океан плави

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 14
Дозван собом
у себе ускочих
галеба узех
за друга
за узлет
песму
па се у ритам воде
укорених
у себе
у океан плави
KUĆNI LJUBIMCI KUĆNI LJUBIMCI BEBICE, KUCE, MACE, PTICE PA NEKA BUDU BAKE I DEDICE ONI SPECIJALNU HRANU NE TREBAJU, ZA OBIČNU KLOPU PENZIJICU IMAJU. PURA, ČORBA, PONEKAD PITICA, PENZIJE PRETEKNE ZA UNUKA I KUĆNOG LJUBIMCA.. PTICI OPADA PERJE, MACI I KUCI DLAKE, DLAKE IZ NOSA I UŠIJU BRIJU DEKE. ETO VIDITE BAKE I DEKE NISU … Настави са читањем “KUĆNI LJUBIMCI – Boško Bilal”


KUĆNI LJUBIMCI
BEBICE, KUCE, MACE, PTICE
PA NEKA BUDU BAKE I DEDICE
ONI SPECIJALNU HRANU NE TREBAJU,
ZA OBIČNU KLOPU PENZIJICU IMAJU.
PURA, ČORBA, PONEKAD PITICA,
PENZIJE PRETEKNE ZA UNUKA
I KUĆNOG LJUBIMCA..
PTICI OPADA PERJE,
MACI I KUCI DLAKE,
DLAKE IZ NOSA I UŠIJU
BRIJU DEKE.
ETO VIDITE BAKE I DEKE NISU OD TROŠKA,
NJIHOVA ČANGRIŽAVOST NIŠTA VAS NE KOŠTA,
STRPLJENJA MALO I SVE JE UREDU
BIĆE SRETNIJA STAROST ZA BAKU I DEDU.
(C) Boško Bilal
Poistovećujem se sa sobom I odbacujem na kraju svake jeseni Kao paradoks i apsurd Kao ptice okačene o oblak U dugim preteškim noćima . Sanjala sam devojčicu Koja bere rascvetale zvezde Tako srećna Pod Mesečevom lampom …………….. Ali Sve je to predaleko Pada noć Padaju uvele zvezde Pada devojčica u školjku zaborava I prelistava istoriju … Настави са читањем “Živa rana — Marina Adamović”
Poistovećujem se sa sobom
I odbacujem na kraju svake jeseni
Kao paradoks i apsurd
Kao ptice okačene o oblak
U dugim preteškim noćima
.
Sanjala sam devojčicu
Koja bere rascvetale zvezde
Tako srećna
Pod Mesečevom lampom
……………..
Ali
Sve je to predaleko
Pada noć
Padaju uvele zvezde
Pada devojčica u školjku zaborava
I prelistava istoriju autoportreta
(ohhhh…prepoznajem ove reči….to je san, koji je nekome stvarnost…oh….ko sam ja???) plišani zov moje misli izjednačava se s otkucajem… na smem reći čijeg ne smem reći čega ne smem reći zašto . lepršavi hod moga vida zbližava me udaljava me preslikava se… . dotičem kamen pod staklenim plišem sa lišćem i rosom krvi po sebi … Настави са читањем “Prvi korak — Marina Adamović”
(ohhhh…prepoznajem ove reči….to je san, koji je nekome stvarnost…oh….ko sam ja???)
plišani zov moje misli
izjednačava se s otkucajem…
na smem reći čijeg
ne smem reći čega
ne smem reći zašto
.
lepršavi hod moga vida
zbližava me
udaljava me
preslikava se…
.
dotičem kamen pod staklenim plišem
sa lišćem i rosom krvi po sebi
.
nedosanjana lepota utihle laste
zove i hoda stopama do Sunca
.
Bodlerov let ka svetom gralu
ПЕКО ЛАЛИЧИЋ ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 13 Половина сам човека друга половина си ти пола ме поједе дан пола те изгризе ноћ остатак је човек у нама остатак смо ми у њему заједно смо Венера и Сунце раздвојени смо само половине ја – вага у стрелцу ти – риба у риби.

ПЕКО ЛАЛИЧИЋ
ИЗГОВАРАМ СЕБЕ – 13
Половина сам човека
друга половина си ти
пола ме поједе дан
пола те изгризе ноћ
остатак је човек у нама
остатак смо ми у њему
заједно смо Венера и Сунце
раздвојени смо само половине
ја – вага у стрелцу
ти – риба у риби.
Sutra je Bogojavljenje. Nocas, tacno u ponoc, pogledajte u nebo i zamislite zelju. Srecno!!!!
Sutra je Bogojavljenje. Nocas, tacno u ponoc, pogledajte u nebo i zamislite zelju. Srecno!!!!

PEKO LALIČIĆ MOJ AFORIZAM OPTIMISTI, ZASUCITE RUKAVE !

PEKO LALIČIĆ
MOJ AFORIZAM
OPTIMISTI,
ZASUCITE RUKAVE !
Zemeljski dani su cvetovi Napola sveli Vukovi Sa pokidanim repom Duga Okrenuta kao ljuljaška za ptice Grobovi Ispunjeni tresetom bez nužde . Zemaljski dani igraju jedan s drugim Nebesku igru — Ozon Sunce Sneg I zvezdina žetva — Na jednom telu sabrana dela —-nikad do kraja — proćitana
Zemeljski dani su cvetovi
Napola sveli
Vukovi
Sa pokidanim repom
Duga
Okrenuta kao ljuljaška za ptice
Grobovi
Ispunjeni tresetom bez nužde
.
Zemaljski dani igraju jedan s drugim
Nebesku igru
—
Ozon
Sunce
Sneg
I zvezdina žetva
—
Na jednom telu sabrana dela
—-nikad do kraja — proćitana
Pišem Ako to uopšte nazivate ma čÎm Pišem Kredom kamenom polenom i dahom Pišem Košulja ludaka je podijum za rimu …O! pokopajte poglede Upućene meni! Nebo me gromko rastrže i pali I lupeški čupa kudravu zavesu Ona stresa suze na prozore Stihostrojstvo Jesen Epikrizno staklo
Pišem
Ako to uopšte nazivate ma čÎm
Pišem
Kredom kamenom polenom i dahom
Pišem
Košulja ludaka je podijum za rimu
…O! pokopajte poglede
Upućene meni!
Nebo me gromko rastrže i pali
I lupeški čupa kudravu zavesu
Ona stresa suze na prozore
Stihostrojstvo
Jesen
Epikrizno staklo