Месец: децембар 2010.
Odsutnost — Marina Adamović
grom je dozivao kišu našli su se raskošni i svetli srce mi se smeši i doziva uzalud je mene nema koža taji eho provalije . čuješ l mei? da li?
grom je dozivao kišu
našli su se
raskošni i svetli
srce mi se smeši i doziva
uzalud je
mene nema
koža taji eho provalije
.
čuješ l mei? da li?
PEKO LALIČIĆ, PESME IZ DNEVNIKA – 4
Peko LALIČIĆ I NE BI PESMA U MENI SE PLIMA STVORI, NJENA SNAGA ŠUŠTI LAŽNO NEĆE ONA DA PROZBORI JER SE PERO PRAVI VAŽNO.
Peko LALIČIĆ
I NE BI PESMA
U MENI SE PLIMA STVORI,
NJENA SNAGA ŠUŠTI LAŽNO
NEĆE ONA DA PROZBORI
JER SE PERO PRAVI VAŽNO.
SLUČAJ – RAJKO GLIBO
S L U Č A J – RAJKO GLIBO U strci i frci slučajevi uzvrpoljeni oko mene se vrte; lica im premrežuju žuto-sive crte. Svaki slučaj svoj svijet ima; sve manje se gledaju, pričaju još manje, svaki šutke nosi svoje bolesno stanje. Sve je piši propalo, nemaju tri čiste – prse se pameću, a gmižu … Настави са читањем “SLUČAJ – RAJKO GLIBO”
S L U Č A J – RAJKO GLIBO
U strci i frci
slučajevi uzvrpoljeni
oko mene se vrte;
lica im premrežuju
žuto-sive crte.
Svaki slučaj
svoj svijet ima;
sve manje se gledaju,
pričaju još manje,
svaki šutke nosi
svoje bolesno stanje.
Sve je piši propalo,
nemaju tri čiste –
prse se pameću,
a gmižu kao gliste;
glupostima se diče
nadmeću i razmeću.
Gospoda slučajevi
porugom se hrane,
porugom se brane,
ne mogu sa njima
kroz svijet mračnina.
Kroz kajdu klizim,
plivam prepun želja;
koprcaju se u meni,
pucam od veselja.
Sebičan kao strah
smiješi se stid početka,
žežene usne poljupci kvase,
dahom ljubavi
dva slučaja dišu,
trake sunca na licima im
vesele znakove rišu.
K R A J
Jesen — Marina Adamović
krovom dobuju kristalne kapi sa breze slete drhtavi list . biserna čipka zvezdane prelje klanja se dahu vetra pod jedrom . vlažni trag noći u damaru bila koncertom tame odmerava vreme
krovom dobuju kristalne kapi
sa breze slete drhtavi list
.
biserna čipka zvezdane prelje
klanja se dahu vetra pod jedrom
.
vlažni trag noći u damaru bila
koncertom tame odmerava vreme
Tuga — Marina Adamović
Ponekad se zagledam u sebe I ne vidim nikog …rovari tuga Naći će me zlatasta tišina Koja lebdi sa Meseca
Ponekad se zagledam u sebe
I ne vidim nikog …rovari tuga
Naći će me zlatasta tišina
Koja lebdi sa Meseca
PEKO LALIČIĆ, KAMENJE LEPENSKO TURRIS EBURNEA
U znak sećanja na mog prijatelja, velikog slikara i rodoljuba, Milića od Mačve, kao svoj doprinos manifestaciji ,,Druželjublje za Milića’’ svim njegovim obožavaocima i poštovaocima darujem njemu posvećenu pesmu : PEKO LALIČIĆ 1 KAMENJE LEPENSKO TURRIS EBURNEA – Povodom izložbe slika Milića od Mačve – ciklus ,,Lepenski vir’’ i slike iz povjesnica (Hotel ,,Lepenski vir’’, … Настави са читањем “PEKO LALIČIĆ, KAMENJE LEPENSKO TURRIS EBURNEA”
U znak sećanja na mog prijatelja, velikog slikara i rodoljuba, Milića od Mačve, kao svoj doprinos manifestaciji ,,Druželjublje za Milića’’ svim njegovim obožavaocima i poštovaocima darujem njemu posvećenu pesmu :
PEKO LALIČIĆ
1
KAMENJE LEPENSKO TURRIS EBURNEA
– Povodom izložbe slika Milića od Mačve – ciklus ,,Lepenski vir’’ i slike iz povjesnica (Hotel ,,Lepenski vir’’, Donji Milanovac, 1988.godine).
O rastu tišine praneolita
trapezoidnog oblika
virenju virova iskonskih
o uzvišenom
i vatri milosnici
koja se vekovima
na prostorima oko Talijate
iz bakarnih činija pila
jednom mi je u jednom dahu
govorio deo kule belokosne
velika vatra
izgorela uz vode Dunava
začeta u sebi
u zovu i izazovu noćne beline
bila je kolevka budnica
iznutra određene
suncem omeđena
da bude rast vremena
pepeo rasta
novi krug
i novoga kruga krug
o mudrosti vremena
kamenim glasom
progovara
stamen kamen
iznikao iz pepela
svetlost iz riznica
turris eburnee
osvetljava naše nebo
____________________________
1 = Turris eburnea na latinskom znači: kula belokosna
pojam uzvišenog i nedohvatnog.

PEKO LALIČIĆ, IZMEĐU JAVE I SNA
Peko LALIČIĆ IZMEĐU JAVE I SNA Odrekoh se ludosti na obali mora na ivici ponora kad iz duplji nesvesnog mene prozboriše rugalice i jutro mi probuđeno tvojim dodirom otkri novi dan odrekoh se ludosti a ludost snujem i razgolićujem se u vrtlogu pesme i viši bivam dok te otkrivam između mora i neba pesme i … Настави са читањем “PEKO LALIČIĆ, IZMEĐU JAVE I SNA”
Peko LALIČIĆ
IZMEĐU JAVE I SNA
Odrekoh se ludosti
na obali mora
na ivici ponora
kad iz duplji nesvesnog mene
prozboriše rugalice
i jutro mi
probuđeno tvojim dodirom
otkri novi dan
odrekoh se ludosti
a ludost snujem
i razgolićujem se
u vrtlogu pesme
i viši bivam
dok te otkrivam
između mora i neba
pesme i sunca
između dva sna
gde tražim sebe
Sasvim prirodno — Marina Adamović
Šireći krila Ptica odmerava carstvo Evo Rasklapam misli Ono je ravno beskraju
Šireći krila
Ptica odmerava carstvo
Evo
Rasklapam misli
Ono je ravno beskraju
PEKO LALIČIĆ, MOJ AFORIZAM
Peko LALIČIĆ MOJ AFORIZAM: IMA NEKI ĐAVO U NAMA. STALNO GA TRAŽIMO


