BATALJON PLAVI
Nekada, ne tako davno,
Bili smo u istom stroju.
Nekada, u vreme manje slavno,
Uvek smo bili u punom broju.
Danas u ovo ratno vreme,
Na prozivci ceo puk.
Nakon košmara misli nam zaneme,
U grlu teskoba u grudima muk.
Dok tiha prozivka teče,
Za nas u stroju to dugo traje.
Ne osećamo kako zvezda peče,
Jer jedno po jedno mesto prazno ostaje.
Braćo, prijatelji, drugovi naši,
Vi koji na ovoj prozivci niste,
Znajte da nas ništa ne plaši
Jer u srcima našim stoje vase biste.
Na prozivci tako svirepoj,
Na naš slavni dan,
Postasmo svesni da nam je okrnjen stroj,
Da bataljon jedan sneva svoj večni san.
Tamo na jugu Srbije,
Na Kosovskoj zelenoj travi,
Gde se krvlju obliven barjak vije,
Ostao je da leži bataljon plavi.
B E O , G R A D
13. 05. 1999. god.
Док живи сећање и ми ћемо постојати. Браво Драгане!
Hvala , pohvala jednog, za mene , vrhunskog pesnika puno znači. Hvala još jednom.
Маестрално!
Честитам уважени колега!
Од мене оцена10.
Hvala, gospodine Mijatoviću. Dobiti pohvalu od Vas, velikog pesnika i vrhunskog poznavaoca poezije , za mene običnog smrtnika medju pesnicima, puno znači. Vaše pohvale me motivišu da posle toliko godina pokušam još nešto da napišem. Nadam se da neću razočarati ni Vas ni sve druge ljubitelje lepe pesme. Hvala.