ŽITNA POLJA
Trepere sunčevi zraci u zlatastom klasju žita,
rasplela se svila kao devojačka bujna kosa,
pa se putnik namernik samo po nekada zapita,
dal’ to kaplju devojačke suze, il’ iz žita rosa.
Na laganom povetarcu snopovi su zaplesali,
kao da im iz daleka simfoniju neku nosi,
nežno se njišu uz zvuke što su samo oni znali,
dok ih nečija ruka, jednoga dana ne pokosi.
Doći će jesen , opusteće velika žitna polja,
samo će ptica zalutalo zrnevlje da potraži,
možda će sledećeg proleća muzika biti bolja,
ostalo je samo zimus, strašilo na mrtvoj straži.
Žito umorno u ambaru nečijem mirno spava,
čeka da ponovo zatreperi ispod svoda plava.
Autor
© Jasmina Dimitrijević, Srbija
(Прочитано: 469 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.286.591 пута)
Храбро, али успело и одлично: антитеза у само једном стиху. Вредело је веровати у твој таленат и тај, неки истанчан, осећај за све елементе који су потребни за успешан сонет… овде, још у шеснаестерцу. Хвала ти што ће ова нова метричка стопа и после мене наставити да живи.
Hvala puno što ste verovali da od mene moze postati solidan pisac soneta. Vi ćete još dugo živeti jer če živeti vaša poezija.
💙🍀🌹📖🌹🍀💙
Srećno Jasmina!
Znam da ćeš uspeti…
Hvala Branko.Mislim da hoću.
Ево и данас анализирам ову песму не бих ли нашао неку грешку, па да се по потреби коригује, али нема ~ Савршенство у најзахтевнијој форми.
Hvala puno .uvek sam polazila od najtezeg ka najlaksem.