Ne bih da se opravdavam …
Ali ovde je nerazumno pusto
i skupo boravište
primitivnih lešinara,
što glođu respiratorno tkivo
našeg bića.
Naišla je zgodna, nežna, mlada
i vitka žena, pored mora
gazila vlažnim peščanim nanosima,
zabacujući noge, lelujavim hodom …
Trag je nestajao brzo za njom
u pesku, ispran talasima.
Praćena radoznalim pogledima
napucanih stereotipima,
spucanih kompleksima,
skrivenim ispod ružnih tetovaža;
Usred važnosti u nepredvidivoj gužvi;
Svom ludilu haosa.
Videh, iznenadne
promene raspoloženja,
krizu na polju morala, krađu identiteta
nekontrolisanu histeriju,
napade nepovezanog
smeha i plača,
nerazgovetnog brzog pričanja,
prenaglašene emocije,
burnog toka!
Onda je i kiša
naprasno počela da pada,
bez povoda …
Bečići, 02.09.2018.