Ponekad istina,
a ponekad sanja,
pesma je moja,
bila veća il’ manja.
Pišem o ljubavi,
životu i sreći…
Svaku svoju tajnu
pesmi mogu reći.
Moja pesma peva
o buđenju dana,
o lišću što u jesen,
požutelo, pada s grana.
U pesmu ja pretvaram
sunce i oblake,
godišnja doba,
lepote svake.
vrbu što se tužno
nad rekom svila,
kišu što je dugo
krupne kapi lila…
Pesma je moja
i suza pokoja,
što katkad kane
i rastuži mi dane.
A onda opet napišem drugu,
u kojoj radost zameni tugu.
Sve što može pesma biti
to se ne da nabrojiti.