Ako bi me pitali za tebe
Ne bih imala šta da kažem
Odavno već
Ne znam kada ustaješ i ležeš…
A mislila sam
Ne mogu preživeti dan
Ako nisam deo svih tvojih sitnica
Opsesivno je to kod razdvojenih ljubavnika
Izboriti se s pitanjem
“Bože
Šta li sada radi”
Uporna misao
Nesnosna kao osica
Ničim je odagnati dok ti ne čujem glas
I oslušnem šum disanja
Tek par reči izmenjenih na brzinu
A sva ljubav stane u njih
Sada
Ne postavljam sebi više pitanja
Znam
Ništa se promenilo nije
Isti je ritam tvojih dana
I isti TI
Zaljubljenik u sunčeve zalaske i reku
I opčinjen punim mesecom
Lepi moj
O tome se ne govori nikome
Jer smejali bi mi se oni koji ne znaju
Koliko malo je dovoljno Velikoj Ljubavi
Samo ta srećna svest
Da smo ispod istog neba
I da sam ti misao kao i ti meni
Nepromenljiva kao volja Boga
Ta naša Ljubav skrivena na našem dnu
Kao dragocenost
Kojom se otkupljuje disanje
U vremenu u kom više nismo
I dragi
Ako me iko upita za tebe
Neću kao pesnik Baljagas
Crtati krst pepela i tišine u prašini
Ne
Samo ću širom otvoriti oči
I ponuditi zenice u odgovor
Tamo si ucrtan
Kao velika bela ptica koja spava
I čeka moju smrt da se probudi
I izleti iz mene
Zajedno s mojom dušom
Nena Miljanović