Слика мога села – Ивана Зајић
Поред пута кућа мало, Над њих магла се наднела, У њих мало душа стало – То је слика мога села. Пут нас поред школе води, Где смех дечји већ замире, Јер се ретко дете роди, А све чешће се умире. Одумиру и занати, Млади другде траже срећу, Тек понекад неко сврати Да у цркви пали … Настави са читањем “Слика мога села – Ивана Зајић”
Поред пута кућа мало,
Над њих магла се наднела,
У њих мало душа стало –
То је слика мога села.
Пут нас поред школе води,
Где смех дечји већ замире,
Јер се ретко дете роди,
А све чешће се умире.
Одумиру и занати,
Млади другде траже срећу,
Тек понекад неко сврати
Да у цркви пали свећу.
Житна њива пуста оста,
Ал’ упркос река тече
Испод нашег старог моста,
Сваког јутра, подне, вече.
Покрај реке воденица
Од давнина стоји сама,
Родног огња жеравица
У грудима вечно нама
Гори као нека свећа
И сећање наше буди,
У туђини нас подсећа
Где то живе добри људи.
KRAJPUTAŠ – Milovan Petrović
Krajputaš jedan obična stena, izbrisana slova dletom vremena. Šta li to krije ta stena stara, čiji se junak baš tu odmara. Godine mnoge, vetrovi, kiše krajputaš stari malo iskriviše. Prkosno nadgrobnik i dalje stoji, godine usamljen kraj puta broji. S’ istočne strane uklesana slika mladoga momka, srpskog vojnika. O zemljo moja kad … Настави са читањем “KRAJPUTAŠ – Milovan Petrović”
Krajputaš jedan
obična stena,
izbrisana slova
dletom vremena.
Šta li to krije
ta stena stara,
čiji se junak
baš tu odmara.
Godine mnoge,
vetrovi, kiše
krajputaš stari
malo iskriviše.
Prkosno nadgrobnik
i dalje stoji,
godine usamljen
kraj puta broji.
S’ istočne strane
uklesana slika
mladoga momka,
srpskog vojnika.
O zemljo moja
kad bi se znalo
koliko je mladosti
za tebe palo.
Koliko zaplaka
zbog toga snaša,
bila bi zemlja krajputaša.
Okićena zauvek
vencima slave
slavila bi svoje
sinove prave.
Milovan Petrović
POHOD U NIŠTA Svetozar N.Popović
POHOD U NIŠTA Stazom posutom trnjem Odlaziš daleko i sve dalje Spomenik polako pripremaš Na kojem treba napisati Praznu priču i pohod u ništa Počini malo dok svi ne pođu Pohod u ništa kreće Ide Da ne ugazi u tvoju stopu Iz koje je teško noge izvući Počini malo Možda ponovo zajašu … Настави са читањем “POHOD U NIŠTA Svetozar N.Popović”
POHOD U NIŠTA
Stazom posutom trnjem
Odlaziš daleko i sve dalje
Spomenik polako pripremaš
Na kojem treba napisati
Praznu priču i pohod u ništa
Počini malo dok svi ne pođu
Pohod u ništa kreće
Ide
Da ne ugazi u tvoju stopu
Iz koje je teško noge izvući
Počini malo
Možda ponovo zajašu nekoga
Možda to ne budeš ti
Iako je svako sedlo za tebe potaman
Počivalo je kad vide da počivaš
Počinuo bi odavno znam
Otišao u nigdje i ništa
Ali ti smrdljive pelene nedaju
Mnogo si manji od istine
Toliko mali da si se u pelene usrao
Pa dupe nijesi rašom obrisao
Njom kojom će ti nos brisati
Okreni se okolo svi lažu
Neko manje neko više
Raša laže i ide u ništa
Rašom je prekrivena istina
Pa sve smrdi na ovo vrijeme
Koje žive naše godine
ПОЛОГ ЗЛА -Срећко Симић
ПОЛОГ ЗЛА Још у повоју двадесет првог века у мени је живот убио човека. И ово што нечујно дишем и ову безимену реч што пишем, то се мрвице сна лагано троше да траг оставе мојој мисли, док су се уз њу безлични стисли и у бесконачном низу богаљи је гребу и гризу. И ево већ … Настави са читањем “ПОЛОГ ЗЛА -Срећко Симић”
ПОЛОГ ЗЛА
Још у повоју
двадесет првог века
у мени је живот убио човека.
И ово што нечујно дишем
и ову безимену реч што пишем,
то се мрвице сна
лагано троше
да траг оставе мојој мисли,
док су се уз њу безлични стисли
и у бесконачном низу
богаљи је гребу и гризу.
И ево већ их осећам
њихова глад је тако близу.
Одбранити ме неће ни ветар,
ни модро око заборава,
ни изнад неба плави етар.
Пуне су их реке и трава.
Као колоније отровних мрава
на моју сенку безглаво језде
и у моју мисао још топлу и меку
свој полог зла неумитно гнезде
VESTI U PET – Milovan Petrović
Sutra će opet kiša javljaju vesti u pet, novi se virus širi preti da uništi svet. Ratovi svuda se vode ubiti sad nije greh, kada se mir pomene nastaje opšti smeh. Bogatom bogatstva malo za sebe čitav bi svet, najbolju cenu na svetu postigao bajonet. Dece se previše rađa bogataš se boji … Настави са читањем “VESTI U PET – Milovan Petrović”
Sutra će opet kiša
javljaju vesti u pet,
novi se virus širi
preti da uništi svet.
Ratovi svuda se vode
ubiti sad nije greh,
kada se mir pomene
nastaje opšti smeh.
Bogatom bogatstva malo
za sebe čitav bi svet,
najbolju cenu na svetu
postigao bajonet.
Dece se previše rađa
bogataš se boji tog,
moraće to da spreči,
umišlja da postao je bog.
Rudari štrajkuju negde
za veću koru hleba,
bogataš odluku doneo;
pobiti “stoku” treba.
Danas na ovom svetu
radnici i nisu važni,
smanjimo natalitet
rekoše bogovi lažni.
Milovan Petrović
KROZ ZELJE ~ milka vukic v.
Kroz zelje… Utkane nade Molitvom zalivene.. Dusom porubljene… Strpljivo I skruseno Prolistava prolece. . Daskom leptira Procvetace cvece… Nirvana more milovati… Med u kosnici sazriti… I zvezde ce mjesec uzdignuti… Jutro danu kumovati… . Kroz niti zelje Zeljeno prilazi… U nadi nade Nadano se ostvari…. Hrabro uzleti sokole Videces otvorene prozore… . Kroz zelje….nicu … Настави са читањем “KROZ ZELJE ~ milka vukic v.”
Kroz zelje…
Utkane nade
Molitvom zalivene..
Dusom porubljene…
Strpljivo I skruseno
Prolistava prolece.
.
Daskom leptira
Procvetace cvece…
Nirvana more milovati…
Med u kosnici sazriti…
I zvezde ce mjesec uzdignuti…
Jutro danu kumovati…
.
Kroz niti zelje
Zeljeno prilazi…
U nadi nade
Nadano se ostvari….
Hrabro uzleti sokole
Videces otvorene prozore…
.
Kroz zelje….nicu zelje…
.
Pesme nedelje marta 2016 bira Lepa Simić
МЕЂЕ – Светлана Биорац Матић Још деди нокти не помомодреше а стриц и отац кућу поделише, међе омеђише, ударише колце и плотове… Стрина и мајка пребројаше све кашике шерпе и лонце распараше ткане ћилиме, преломише и колач славски на равне части… Посвађаше се око старог дуда под којом смо некад крунили звезде ушушкани у у … Настави са читањем “Pesme nedelje marta 2016 bira Lepa Simić”
МЕЂЕ – Светлана Биорац Матић
Још деди нокти не помомодреше
а стриц и отац
кућу поделише,
међе омеђише,
ударише колце и плотове…
Стрина и мајка
пребројаше све кашике
шерпе и лонце
распараше ткане ћилиме,
преломише и колач славски
на равне части…
Посвађаше се
око старог дуда
под којом смо некад
крунили звезде
ушушкани у у топло повесмо
кукурузне свиле
и пили ширу
што се цедила
из тек смуљаног грожђа…
Писну гугутка у гнезду
кад прва псовка паде.
Зајаука икона,
залајаше сеоски пси…
Развезаних марама
жене стадоше
пребирати по клетвама.
После смо
окретали главу једни од других
тражили рођене
у нерођенима,
мимоилазили се ћутке
и миловали кришом погледима.
Однесоше године
свадбовања и рађања,
занемели
више се нисмо ни сећали
црног дуда међаша,
ал ћутњу нисмо успели
расточити.
Кад се низ друм
разлеже јаук
и барјак црни у небо узлете
затекох оца како нариче
и тражи ону половину срца
заплетену у међама.
А оне зарасле у корове
куће испрзниле
па
чекају да се вратимо
са све четири стране
на које се у ћутњи
разиђосмо.
Један до другог
под старом липом на гробљу
стриц и отац
поравнали међе.
© Светлана Биорац Матић
POTOP – Milovan Petrovic
Valjevska Gračanica.
Mart mesec 2016-te godine.
Nabujale reke u proleće
izlila se korita po svuda
mutna voda polja poplavila
potopljena moja rodna gruda.
Već danima kiše ne prestaju
i nebo se otvori nad nama
kiše liju, te nebeske reke,
ko se igra Božjim slavinama.
Prazna sela vodom potopljena
niodkuda tu pomoći nema,
sela prazna zaseoci prazni,
o Srbijo da nije po kazni?.
Mnogo si se Bogu zamerila
što se nisi njemu pomolila.
Što ti crkve odavno su prazne,
zar se pitaš zašto tol’ke kazne.
Tonu sela, Gračanica tone,
to anđeli hoće da je sklone,
da je sklone ako nam ne treba,
zato kiše padaju sa neba.
Pomoli se moj narode Bogu
i napuni crkve svekolike
Bog će tad nam grehe oprostiti
zavrnuti slavine velike.
Milovan Petrović
Pesma posvećena Valjevskoj Gračanici.
ПЕСМА ЗА СВАКОГА
“ЗАПАМТИ“ Миладиновић Сандра
Немој да ме саветујеш
Још мораш да учиш
Још мораш да патиш
И док скриваш невидљиве сенке
Док умиреш изнутра и мислиш да се
Небо стрмоглавило по теби без разлога
Да нема излаза док као сенка ходаш
Док не преживиш пустињу очајања
Док не исплачеш море туге
Немој да ме саветујеш, немој да ми се јављаш..
Али ако ти треба раме за утеху, сламка спаса…
ЗНАЈ УВЕК САМ ТУ, УВЕК….
ЗАПАМТИ…
(с) Миладиновић Сандра
SUZO MOJA – Kristina Andjelkovic
Suzo moja da me nije,na cija bi nedra pala?
Kome bih svu ljubav svoju za zivota obecala?
U tebi su stihovezi sto na srcu mome leze.
Suzo moja da me nije,i njemu bi bilo teze.
Cijem bi se oku dala kada treba jadovati?
Ko bi mu se znao s tobom uz osmehe radovati?
Cija li bi ruka tada da obraze njemu mije?
Ni ti ne bi postojala,suzo moja da me nije.
Sirotan bi i on bio,i beskucnik vazda kleti.
U cijem bi srcu mog’o sem u mome poziveti?
Ne brisem te suzo nikad,svo bogatstvo je u tebi.
Suzo moja da me nije,ni ljubavi bilo ne bi.
Pesme nedelje februara 2016 bira Lrpa Simić
ПИЈЕТА – Александра Лутхандер Сваки сусрет с мушкарцем је Пијета Мадона губи кога је родила жена губи кога је волела Сваки сусрет два бића је Пијета* у наручју свако љуља одсутност света © Александра Лутхандер Give me pain – Немања Рашета Можда не могу ја без бола, Можда ми је он неопходан, Можда је … Настави са читањем “Pesme nedelje februara 2016 bira Lrpa Simić”
ПИЈЕТА – Александра Лутхандер
Сваки сусрет с мушкарцем је
Пијета
Мадона губи кога је родила
жена губи кога је волела
Сваки сусрет два бића
је Пијета*
у наручју свако љуља
одсутност
света
© Александра Лутхандер
Give me pain – Немања Рашета
Можда не могу ја без бола,
Можда ми је он неопходан,
Можда је истина сурова и гола,
Да сам без бола бескористан.
Можда мом срцу треба немир,
Можда другачије не функционише,
Можда му треба патње додир,
Да би могло истински да дише.
Можда не знам без ожиљака,
Можда се из њих душа храни,
Можда за ме није судбина лака,
Нити безбрижне ноћи и дани.
Није то спознаја нимало пријатна,
Али изгледа да све што вреди,
Настаје из тешких удараца и рана,
И када тескоба на души седи…
© Немања Рашета
NEBO – Svetozar N Popovic
Ovo je moje nebo
Ovo je moj pogled u ogledalo
Ovo je moje nasleđe od Boga
Ovo su mi ostavili đjedovi
Ovo su mi očevi poklonili
Ja ga nijesam sačuvao
Da ga darujem pticama
Pa da osjećam njihovu slobodu
Moje je nebo kao dar časnima
A prokletstvo silnima i moć nemoćnima
Ovo je nebo za Boga stvoreno
Za sunce plavetnilom svedeno
Za mjesec sjenkom osjenčleno
Zvijezdama na tacnu postavljeno
Ovo je nebo u nama rođeno
Hoću da ga vidim da ga pogledam
Hoću u mislima da ga opipam
Hoću u zvijezdi među zvijezdama
Skrivenog u liku prošlosti da ga prepoznam
Hoću nebo za ptice s malim i velikim krilima
Hoću nebo daleko od tvojih aerodroma
Sa kojih uzlijeću neke poruke bez kajanja
Dok ih mi molimo oni otjeraše ptice
Otjeraše ih daleko iz naših sjećanja
Neću silu silnike i besčasnike
Neću sluge i svačije poslušnike
Hoću da volim ono što treba voljeti
Voljeću i ono što je tvoje a nije tuđe
Hoću bogate časne i ponosne istine
Necu siromašne i silom osiromašene vlasnike
Hoću moju i tvoju stvarnost i njihovu propast
Da u krilu onih koji su ih skratili za juče
Ne brane sjutra njihovim novim letovima
Hoću nebo za ptice
Neću besmisao čelik i nesreće
Nedam da lete nedajte ovo nebo
Ono je stvoreno za pice
Za molitve i pogled u istine
Nedajte da nas nadlijeću tuđe ptice
ДЕТИЊСТВА БЕЛУТАК – Срећко Симић
Кад се једном запутим
траговима расутим,
путељцима сећања…..
и стари албум отворим?
Прво ћу да свако сутра затворим
чак ћу престати и да слутим
када ме с јутра
успомне понесу…
Како су плодне моје равнице
и под стрехама белих кућица
гнезде се птице
а у брегове
априлско сунце топи закаснеле снегове
Још ме из далека
на кућном прагу мајчин загрљај чека
и нека се топла туга
док се над реком надвија дуга
из њених очију огледа.
Како ме милина обузме
када се обамрла мисао без борбе преда
сну у сенци старог дуда
а гласови драги долазе у откосе ветра
и све су ближи,
и свуда
процвао јоргован мирише
и у баште
док за летом пролеће уздише
датињству отварам прозоре маште
и док ме младост из прикрајка зове
у врбаке
оживљавам витезове
у брзаке
пуштам папирне бродове
за гусаре и пирате
док ме у стопу године вребају и прате
и упорно одбијају да ме врате
у живот прави
А ја ћу ипак да се једном запутим
траговима расутим
путељцима сећања
и стари албум отворим
и да свако сутра на тренутак затворим
бар за тренутак
док оживљавам детињства белутак.
POTOP – Milovan Petrović
Valjevska Gračanica. Mart mesec 2016-te godine. Nabujale reke u proleće izlila se korita po svuda mutna voda polja poplavila potopljena moja rodna gruda. Već danima kiše ne prestaju i nebo se otvori nad nama kiše liju, te nebeske reke, ko se igra Božjim slavinama. Prazna sela vodom potopljena niodkuda tu pomoći nema, sela prazna … Настави са читањем “POTOP – Milovan Petrović”
Valjevska Gračanica.
Mart mesec 2016-te godine.
Nabujale reke u proleće
izlila se korita po svuda
mutna voda polja poplavila
potopljena moja rodna gruda.
Već danima kiše ne prestaju
i nebo se otvori nad nama
kiše liju, te nebeske reke,
ko se igra Božjim slavinama.
Prazna sela vodom potopljena
niodkuda tu pomoći nema,
sela prazna zaseoci prazni,
o Srbijo da nije po kazni?.
Mnogo si se Bogu zamerila
što se nisi njemu pomolila.
Što ti crkve odavno su prazne,
zar se pitaš zašto tol’ke kazne.
Tonu sela, Gračanica tone,
to anđeli hoće da je sklone,
da je sklone ako nam ne treba,
zato kiše padaju sa neba.
Pomoli se moj narode Bogu
i napuni crkve svekolike
Bog će tad nam grehe oprostiti
zavrnuti slavine velike.
Milovan Petrović
Pesma posvećena Valjevskoj Gračanici.