У ВРЕМЕНУ … – Андреја Ђ. Врањеш

 

У  ВРЕМЕНУ

Птице се радују летом,
у себи изгубљени човек се не радује,
нити у надањима.

Ако птице небо изгубе ,
ако падну испод свог искуства,
постаће сестре кокошима.

Треба узверовати  да до удеса неће и доћи,
када посматрам кокоши,увек се  запитам ,
да ли знају  да су некад оне птице биле?

Настави са читањем “У ВРЕМЕНУ … – Андреја Ђ. Врањеш”

LEPOTA NERAZUMEVANJA —- Marina Adamović

Pesniče dragi, opčinjavaš me..
znaš?
Šta sam postigla u životu? Šta?
Rodila se, umirala, et cetera, et ce
te
ra
po uobičajenom toku bitisanja..
ali
sada sam konačno shvatila
ništa se na dâ ob-jas-ni-ti
ništa
sem slabog drhtanja tla
pod kojim smo

ti
i
ja?

ili
ne mogu nam opisati
ali i
opčinjenost
drhti!

tajna je tajna nad taj
nama -a reč je grob?
Da

“У КОШУЉИ НОСИМ МЕСЕЦ” Борисава Боре Благојевића у Крушевцу

У среду, 18. децембра 2019. године у Крушевачком позоришту у 18:00 сати, одржана је промоција збирке љубавних песама Борислава Боре Благојевића „У кошуљи носим месец… In Hend trage ich Mond“. Програм промоције је осмислила и водила Светлана Ђурђевић. Промовисали смо двојезичну књигу, на српском и немачком језику, а поред аутора, о књизи је говорио Љубодраг Обрадовић – песник и председник Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу и рецензент књиге, а песму Сродне душе на немачком и српском казивала је Јована Марковић. За музички тренутак постарали су се: Елена Ерић (клавир) и Градимир Карајовић (усна Хармоника). У Другом делу традициналних ПЕСНИЧКИХ СУСРЕТАЊА, у програму који су осмислили и водили Љубодраг Обрадовић и Јована Марковић, присутни песници говорили су своју поезију. А говорили су: Мирослав Мирјански, Даница Рајковић, Мирослава Смиљанић, Мирослав Живановић, Милош Ристић, Душка Ерић, Елена Ерић, Боривоје Бора Видојковић, Бранко Ћировић Ћира, Слађана Бундало, Данијела Јевремовић, Драгојло Јовић, Ратко Тодосијевић Баћо, Драган Тодосијевић, Живојин Манојловић, Дејан Милошевић, Светлана Ђурђевић, Градимир Карајовић, Невена Нинковић, Милосав Ђукић Ћука, Првослав Пендић Пенда, Горан Арсић, Ненад Накић, Братислав Спасојевић Бата, Јована Марковић, др Раде Биочанин, и Љубодраг Обрадовић. Слике на Фејсбуку

 


Борисав Бора Благојевић




Јована Марковић




Светлана Ђурђевић, Борисав Бора Благојевић и Љубодраг Обрадовић

SUDBINA

Pojavih se na određenom mestu
u nepogrešno vreme leta.
Rekli su mi: “Čekaj.”
Jesam, jesam, bez problema.
Posle više čudesnih sati
ustala sam i krenula.
Na to su mi ponovili:
“Čekaj, čekaj, molimo, sačekaj.”
“Sve je u redu,
oprostite, čekam.”
Sledećeg dana,
repriza prethodnog.
Jasno je, jasno,
ja sam nestrpljiva.
Zabavljam se, vadim misli,
dobacujem ih drugoj strani.
Onda sam videla redove ispred
i nekoliko istih grupica iza.
Učtivo sam pitala:
“I vi čekate nešto?”
Skupa je odgovorilo mnogostru
ko čuđenje jedine mene:
“Da, tebe, tebe,
nastavi, plači.”

NE PAMTIM, NE

 

Ne pamtim ljude
ni događaje
najslabije one
što su mi pružali ruke i
odigravali se najinspirativnije

Suši se trava
i lišće vene
a
ja
još ne vidim ništa
osim što
nazirem da-
kopriva
peče
i ukazuje
na…

bila si
ostala
tama-nad
-tamama
ni sebe nisi upamtila
da
da
iz glupog
poverenja
u šta? kog? Tog???
oh…
nečega se sećaš…žao mi je
žao
bu-da-la-naj-mrač-ni-ja
ja

kamin(n)gs

Dva su se srca zauvek rastala-Miško pločić

Bio je mesec maj i kiša je padala
Bila je nedelja kada si otišla
Bio sam tužan i plakao sam
Kad si mi poslednji put prišla…

Dok si mi prilazila, ja sam te gledao
I ti si tiho jecala
Prišla si uz mene i u oči me gledala
A meni su kolena klecala…

Rekla si da me još uvek voliš
I nežno si me u usta poljubila
I govorila si da ćeš me uvek voleti
Dok si suze u očima krila…

A onda si me pogledala poslednji put
Okrenula si glavu i tiho zaplakala
Znao sam da te više videti neću
Dva su se srca zauvek rastala…

I više te nikad video nisam
Od rastanka našeg i tužnoga kraja
A u snovima se stalno sećam tebe
I tužnog kišnog nedeljnog maja.

CITATI MUDRE MISLI I POUKE-Miroslav Krnjeta

U današnje vreme ljudi su zaboravili jednu vrlo bitnu stvar.
Sve ovo što se nama danas dešava,razni problemi,nepremostive prepreke,egzistencijalna ugroženost,
siromaštvo,neshvaćenost,ljubavni jadi,bolest,porazi na raznim poljima,tuga,patnja,izdaja prijatelja,
zaslepljenost i zatucanost,stradanja i ratovi,potraga za smislom života…Sve ovo dešavalo se ljudima i pre hiljdu godina,jedina razlika je što tada nije bilo struje,napredne medicine,aviona,računara,tehnologije koja nam je omogućila udoban život i komfor.Ciklus je isti okreće se od postanka civilizacije i čovečanstva.
Mudri ljudi su sve svoje pobede i poraze,zaključke iz raznih perioda života,iskustva iz celog svog života
zapisali u knjige,stavili su na papir formule za prelaženje prepreka i savete za sva vremena,ostavili čovečanstvu da ih vodi kroz magle bez lutanja u budućnost.Jer životno iskustvo je najveće bogatstvo,
čovek bez njega je kao bez lične karte ne postoji,nema svoj identitet.
Kada bi ljudi otvorili knjige i čitali verovatno bi svako ponaosob našao lek za neku neprelaznu reku ili problem,ali uzalud knjige se zatvaraju i kao ukras stoje na policama skupljajući prašinu.
Kažu pametan se uči na tuđim greškama a lud na svojim,sve je zapisano zašto se onda mučiti
i hodati bos po trnju pri tom udarajući glavom u svaki zid na koji naiđemo.
čitajte narode i učite na tuđim greškama manje će vas boleti glava jer to nam je mapa mudrih,iskusnih ljudi.

Čovek je izdržljiv stvor.čovek je biće koje se na sve navikava,
i ja mislim da je ovo njegova najbolja definicija.
FJODOR DOSTOJEVSKI

Bez rada i bez normalne lične svojine čovek ne može sa živi,kvari se i postaje zver.
FJODOR DOSTOJEVSKI

Uskraćivanje zadovoljavanja duhovnih potreba teže pada čoveku od svih
fizičkih muka.                                                                                    FJODOR DOSTOJEVSKI Настави са читањем “CITATI MUDRE MISLI I POUKE-Miroslav Krnjeta”

ИСТО ИМЕ – Андреја Ђ. Врањеш

 

ИСТО ИМЕ
1925 – 1942

Пожурио нагло у хладно нијемо,
старији од јутра  није био,
за радост свјетла поклонио небо,
да ли је знао   шта је хтио?

Шапнули  му облаци ,
ко  се сакрива живот му је бијег,
љепоту даде тами без Сунца,
нестаде дјечак као снијег.

Сестра га чекала срцем цјелим,
у око  да уђе из слијепих даљина,
сузе  росиле сјећање тужно,
именом сјетним када  зовне сина.
Настави са читањем “ИСТО ИМЕ – Андреја Ђ. Врањеш”

Pitanje Bogu – Miško Pločić

Pitam se svr češće šta sam to Bogu skrivio, mislim, nije da ja nisam zadovoljan time što sam ja dobio od njega, nego ponekad me baš muči, ili ja to tek mislim tako. Možda je i to. Ali, mogao bi ponekad, makar ponekad, ne tražim ja svaki put, da mi malo olakša poneki problem u životu, mislim, ne mora svaki put da me testira… Ja se ponekad malo kao ljutim na njega, prebacim mu ponešto, malo se kao posvadjam sa njim, kažem ponešto… Ne smem baš svašta, ipak je on glavni, pa može i on da se naljuti na mene, i onda sam ja, da prostite, najebo, a ti baš i ne smem sebi da dozvolim… Mislim, i ovako dosta najebavam… Nego, to, kao nešto da kažem, da se pobunim… A, dodje mi ponekad… Dodje… Ima stvari koje nisam zaslužio… Koje bih ja drugačije sebi uradio… Ali, ko pita mene… Samo mi se ne svidja da bolje prolaze ubice, razbojnici, prevaranti, lopovi… A, oni, pa makar malo uživaju… Jebi ga, ja ne umem, nusam nijedan od njih… Oni rizikuju, ja ne smem… A ne želim mnogo… Ne, ne… Ne želim ja, ludo bogatstvo, dobra kola, mada bi mi dobro došla, vile, mada se ne bih bunio… Tek malo boljeg života… U stvari, samo da su mi deca zdrava… Bilo bi mi dovoljno… Svet ne mogu da promenim, mada sam Bogu nekoliko puta rekao da bih neke stvari uradio drugačije od njega… Nije mi odgovorio… Ne odgovaraju ni predsednici narodu što ih bira, što bi Bog meni… Neka, nek mi samo čuva decu, ja sam se od mene davno oprostio… Opet lupam, sreća što mu majka ovo ne čita, ubila bi me… Pa, ako neko pročita, nemoj da se smeje, ja to onako, došlo mi… Ništa, odoh ja sad, sutra moram da idem na poso, raditi se mora…

Selo moje, zavičaju mio – Miško Pločić

Selo moje, zavičaju mio
U tebi nisam godinama bio
Fali mi miris moga sela
I moja draga familija cela…

Godinama živim u tudjini daleko
Bogatstvo i pare tamo sam steko
Al o selu mome stalno sam snio
Iako sam daleko od njega bio…

Falile mi livade i zelena trava
Lavež pasa i kad zamuče krava
Žubor potoka što kraj kuće mi teče
Pijanke u kafani skoro svako veče…

Selo moje, lepše od Pariza
Lepo iz daleka, najlepše iz bliza
Jedva čekam opet da ga vidim
Seljak sam i toga se ne stidim…

Volim kad zapeva slavuj u malome lugu
Da stisnem ruku majboljemu drugu
Kad vidim da se na krovu odžak puši
I na tavanu kad se meso suši…

Jedva čekam da zamirišu jorgovani
Da čujem vrapce da cvrkuću na grani
Jedva čekam da pred staru kuću dodjem
Prašnjavim putem kroz selo da prodjem…

Selo moje zavičaju mio
O tebi sam godinama snio
Selo moje lepše od Pariza
Lepo iz daleka, najlepše iz bliza.