Sarkazam i ucena u pola noći – Vesna Dimitrijević
‚‚TUĐE ZRNO GRAŠKA‚‚
Naša draga – Svetlana Pollak završila je roman rađen pod radnim naslovom ‚‚TUĐE ZRNO GRAŠKA‚‚ čije smo delove imali prilike da pročitamo upravo na ovim stranicama foruma ”POEZIJESCG” ; u završnoj varijanti roman izlazi pod naslovom ‚‚DOBROVOLJNI PAKAO‚‚ u izdanju izdavačke kuće ‚‚POETA‚‚ Biće predstavljen na sajmu knjiga koji se održava između 20. i 25. oktobra u Beogradu a sama knjiga … Настави са читањем “‚‚TUĐE ZRNO GRAŠKA‚‚”
ŽUDNJA – Željko Sulaver
ŽUDNJA Pošla si ka meni uspravna i smela Da mi nudiš napoj čeznje i gorčine, Vijali su vrazi oko tvoga tela, Već isprobah okus tvoje medovine. S anđeoskom glavom, rukom varalice Mamila si iskren moj naum u polje Tvojih gorkih trava gde zatoči svice Da od sjajne zore zasvetle mi bolje. Sve si knjige vračke … Настави са читањем “ŽUDNJA – Željko Sulaver”
ŽUDNJA
Pošla si ka meni uspravna i smela
Da mi nudiš napoj čeznje i gorčine,
Vijali su vrazi oko tvoga tela,
Već isprobah okus tvoje medovine.
S anđeoskom glavom, rukom varalice
Mamila si iskren moj naum u polje
Tvojih gorkih trava gde zatoči svice
Da od sjajne zore zasvetle mi bolje.
Sve si knjige vračke znala i sve znake,
Mirođije svake iskušenja pune,
Nisam ni ja juče otiš’o od majke,
Vojev’o sam takve bojeve i bune.
Prašinom je staza prekrivena amo
Koju će ti vetar moga ushićenja
Baciti u oči; izgorećeš damo
U svojoj nakani bez mog sažaljenja.
(C) Željko Sulaver – Sula
SUDBINA – Dule R. Paunović
СУДБИНА Одувек сам био сам, то је судбина моја и не плачем више, одавно су пресахле сузе. Само чекам да ме обрадује блага реч твоја ако дођеш, ако те неко већ из мог сна не узе. Тако ти растеш у чекању и мојој нади: постајеш велика, све већа… постајеш НЕКО, за мене само. И … Настави са читањем “SUDBINA – Dule R. Paunović”
СУДБИНА
Одувек сам био сам, то је судбина моја
и не плачем више, одавно су пресахле сузе.
Само чекам да ме обрадује блага реч твоја
ако дођеш, ако те неко већ из мог сна не узе.
Тако ти растеш у чекању и мојој нади:
постајеш велика, све већа… постајеш НЕКО,
за мене само. И стари сат је стао, не ради…
И зашто би ? Мој живот је одавно истеко.
Али, варљиве су судбина и срећа:
већ сутра ћеш бити у глибу, немоћна и сама,
гледаћеш како, титрајући, догорева твоја свећа,
као ја сада. Надираће и гушиће те густа тама.
Нестајаћеш, постајаћеш НИКО, аја ћу расти…
Дозиваћеш ме, незнам хоћу ли те спасти ?
У Мајданпеку
3.августа 2004. год.
PAUZA – Ljubodrag Obradović






