U LIRICI OKA – Svetozar Savković

U LIRICI OKA U lirici oka Čitav svet se klati Potpao pod zamku Ko će da ga vrati. U lirici moćnog Sve se pomerilo I nikada više Onog što je bilo. I ljubav se čudno Kroz liru još klima Ne dolazi često Oseka ni plima. Trenutno se peva O trenutku svome I kako si časak … Настави са читањем “U LIRICI OKA – Svetozar Savković”

U LIRICI OKA

U lirici oka
Čitav svet se klati
Potpao pod zamku
Ko će da ga vrati.

U lirici moćnog
Sve se pomerilo
I nikada više
Onog što je bilo.

I ljubav se čudno
Kroz liru još klima
Ne dolazi često
Oseka ni plima.

Trenutno se peva
O trenutku svome
I kako si časak
Zaspao sa njome.

Iza uha mozak
Šlajfuje i struže
U lirici čuda
Zaseo si druže.

Ni sela ni njiva
Onog starog doba
I lirika nova
Mora da se proba.

Bilo kako bilo
Lir prirode zvoni
Bilo da smo mi
Bilo da su oni.

Tu su ispletene
Sve lepote čari
Ili ispevane u lirici oka
Iz prirode stvari.

(C) Svetozar Savković

Prolaznik – Zorica Aćimović

PROLAZNIK Nema te danima, mesecima… Gube mi se pogledi po daljinama. Krza se oštrina sluha. Topi se čežnja. Sagoreva želja. Pomislim: Zaboravio si… Nadam se: Zaboraviću… Pojavljuješ se kao putnik na repu komete. U prolazu prošapućeš par lepih reči. Pospeš me mrvicama nežnosti kao zvezdanom prašinom. Pomislim: Postojiš… Nadam se: Probudiću se… (C) Zorica Aćimović

ZoricaA

PROLAZNIK

Nema te danima,
mesecima…
Gube mi se pogledi
po daljinama.
Krza se
oštrina sluha.
Topi se čežnja.
Sagoreva želja.

Pomislim:
Zaboravio si…
Nadam se:
Zaboraviću…

Pojavljuješ se
kao putnik
na repu komete.
U prolazu
prošapućeš
par lepih reči.
Pospeš me
mrvicama nežnosti
kao zvezdanom prašinom.

Pomislim:
Postojiš…
Nadam se:
Probudiću se…

(C) Zorica Aćimović

Prokopije – Miljojko Milojević

PROKOPIJE Beše davno svetac jedan k’o što niko bio nije: skrušen, smeran, žedan… Gladan, po imenu Prokopije Kad se nađe u Hameumu kraj Toplice brze, plave, odmah shvati u svom umu opasnosti od poplave.

Bile

PROKOPIJE

Beše davno svetac jedan
k’o što niko bio nije:
skrušen, smeran, žedan…
Gladan, po imenu Prokopije

Kad se nađe u Hameumu
kraj Toplice brze, plave,
odmah shvati u svom umu
opasnosti od poplave.

Настави са читањем “Prokopije – Miljojko Milojević”

ODA – Aleksandra Mladenović

O D A Pevam o Tebi premili, krotki! Kad prožmeš trenutke bumerangom istina. Pevam o Tebi premili, krotki! Plačem u Tebi premudri, blagi! Kad razgrneš zastore sa pozornice iluzija. Plačem u Tebi premudri, blagi! Strepim od Tebe ognju i maču! Kad dušu o kantar u poslednji čas okačiš. Strepim od Tebe ognju i maču! Stradam … Настави са читањем “ODA – Aleksandra Mladenović”

AleksandraM

O D A

Pevam o Tebi
premili, krotki!
Kad prožmeš trenutke
bumerangom istina.
Pevam o Tebi
premili, krotki!

Plačem u Tebi
premudri, blagi!
Kad razgrneš zastore
sa pozornice iluzija.
Plačem u Tebi
premudri, blagi!

Strepim od Tebe
ognju i maču!
Kad dušu o kantar
u poslednji čas okačiš.
Strepim od Tebe
ognju i maču!

Stradam sa Tobom
večiti, slavni!
Na krstu obešena u svitanja
i sumrake, ruku ti pružam.
Stradam sa Tobom
večiti,slavni!

Jedini si Ti
muziko, tišino!
Kad pupoljke na gole grane pospeš
i povijenu travu ponovo uspraviš.
Jedini si Ti
muziko, tišino!

(C) Aleksandra Mladenović

STIH DANA-septembar 2009 bira – Lepa Simic

STIH DANA I PESMU NEDELJE – Bira Lepa Simić ПЕСМЕ НЕДЕЉЕ У СЕПТЕМБРУ Pesma o psu – Ljubodrag Obradović Da nije priče – Mile Tešanović Zlatno zrno – Aleksandra Mladenović Dar majke Jevrosime – Neven Milaković 30.09.09 PESMA NEDELJE ПЕСМА О ПСУ – Љубодраг Обрадовић (Кога је убила љубав) Уз аутостраду, чупаво псето, клати се … Настави са читањем “STIH DANA-septembar 2009 bira – Lepa Simic”

STIH DANA I PESMU NEDELJE
– Bira Lepa Simić
ПЕСМЕ НЕДЕЉЕ У СЕПТЕМБРУ
  • Pesma o psu – Ljubodrag Obradović
  • Da nije priče – Mile Tešanović
  • Zlatno zrno – Aleksandra Mladenović
  • Dar majke Jevrosime – Neven Milaković
30.09.09
PESMA NEDELJE

ПЕСМА О ПСУ – Љубодраг Обрадовић

(Кога је убила љубав)

Уз аутостраду,
чупаво псето,
клати се ко на валу…
А јесен је јуче заменила лето …

Пиша тај кер на свет и знанце,
на жуто лишће, на пролазност, на све…
Његову су керушу оковали у ланце
и он сад може мирно да лута и умре.

Велика слобода, коју није хтео,
оковани сандук, на дну паучина…
Месец је давно већ узрео!
Чупаво псето сабласно клима.

И лаје, цвили, ваља се,
буљинама и зечевима кези.
Ништа у животу не понавља се,
смисао у грешкама лежи.

А ова поноћ је тако болна,
прокоцкана љубав пече.
Криви су људи и страст полна…
И куја која се уз плот затече.

И уморно псето затвори оба ока,
затресе главом и под ауто скочи.
Шуми васиона, неумитна и дубока,
и међ звездама крије блиставе псеће очи.

А јесен је јуче заменила лето…

Љубодраг Обрадовић

ПС. Ову песму, која је давно написана, мало модификовану, објављујем подстакнут судбином пса који је скочио пред један ауто, ових дана.

30.09.09
Ne mogu ja

Znam ti si Lorkina “Neverna žena”
i moj greh, zabluda stara
samo si žudnja nesvesnog trena
kao Preveru što beše Barbara.

Slobodan Ganić

29.09.09

KAMEN

Bilo je to pre moga rođena.
Preteško breme, tako to biva,
Kada se deca rađaju u nevreme.

Obese im kamen oko vrata,
Stave im ga pod glavu,
Valjda da ne ispadnu iz kolevke,
U kojoj se ljuljaju do besvesti.

I bi kamenja, sve kamen do kamena.
Godinama je dobio na formi,
Počeo je da dobija i na smislu.

čvrst je to materijal, dugovečan,
Tesko se rastače.
Vremenom puče i on, raspao se?

Kopajući i tragajući nađoh
U njegovoj utrobi jedan belutak.

Beše to duša od kamena.

(C) Rada Lugumerski

28.09.09
OSTACI DRAME
ti i ja
nismo znali šta je komično
nismo bili spsobni za šalu
niti nam je humor bio potreban
da bismo se osećali srećni
ovakvi trenuci
nikad nisu smeli proći
ili biti zaboravljeni
oni su zahtevali jedan dodatak
u kome bi mogli dalje
da se razmahnu
jedno pevanje
Spasoje D. Milovanović
27.09.09
DOGODIĆU TI SE

Dogodiću ti se…

U mojim pesmama
Toliko stvari
Sećanje je ovde
Da bi iščezlo
Sever mi u mokroj kosi
Zapleo špilje
Rascvetali glog

Od žutih vrhova
Ne mrdnusmo dalje od kameleona

Gordana Knežević

26.09.09

НЕМОЈТЕ

У мени немојте тражити пол,

ни северног ни јужног  име не знам носити;

за мало белутка тек на тргу просити-

ово тело је само навлака за бол.

Не тражите у мени колибе ни гнезда,

место ми нема темеља ни крова;

станујем у улици безимених снова-

са душама Вашим пуним звезда.

У мени немојте гледати минуте,

време не зна тећи у пољу од трња;

свадба моја од најцрње је  црња-

пером овим немим нек’ свемири ћуте.

Не тражите зато оно чега нема,

лептирицу над ужареном лампом у ноћи;

на крилима песме незван ће Вам доћи-

лепршави лахор олује што се спрема.

У мени можете газити,решетати,

кидати изнова свих празнина скраму;

без облика и твари,остарелу таму-

и тада,ненадано,у себи ме сретати.

Не тражите у мени немуште истине,

ја се само дајем да нема ме више;

сваки звук и глас ми тихо ноту брише-

одговоре пишем мирисом даљине.

У мени немојте женом ни човеком,

називати сену крај ураслог гроба;

у ритама сама ћути к’о ругоба-

загледана у Ваше одсјаје над реком.

Не гоните у мени изгубљени пол,

ни северног,ни јужног име не знам носити;

за мало белутка на тргу тек просити-

ово тело је само навлака за бол.

Aleksandra Mladenovic

25.09.09
LjubaPozdravnaRec
СЕТНА ПЕСМА

Све сам ти опростио
и понудио све што могу,
све што имам и знам.
А ти си шапнула
нешто ветру
и нашла другог
за своје празнине.

Љубодраг Обрадовић

24.09.09
Приказ истоименог зборника поезије.
Деконструисани сонет с репом
и с акростихом у огледалу.
ПРВИ ПУТ

Било с левог бока или с десне црта,
Астрали се врте; по која жаока
Оставља траг иза, да се зна шта јесте
Биоритам с кресте или црна риза.

Речја се та маса прелива с екрана,
Антистресна храна zзаумних таласа-
Да свет буде бољи, бар за ,једну т ачку,

Djordje Petrovic

23.09.09
Jesenje boje u meni stoluju

Nalazim se
u predvorju večnosti.
Sve priče se ovde završavaju
jer eliminacijom Ega,
započinje nezamisliv let.

Bogdanka Rakić

22.09.09
MOJA BRAĆA

Sve što može da se proda
Prodala su moja braća
Mi ni svesni nismo bili
Ko kupuje a ko plaća

Prodali su okućnicu
Šljivar iznad rodne kuće
I bačvanu kraj vrbaka
Plava jutra u svanuće

Borisav Blagojević

21.09.09
R O D O S L O V

-Mom pradedi Mihajlu,
nestalom negde preko Albanije-

A tražili smo ga
I u velikoj limenoj kutiji
Što stoji na šifonjeru,
Sa koje se smešila devojka
Obučena u šarenu narodnu nošnju.
I po kredencu i natkasnama,
Crkvenim kalendarima i retkim knjigama,
I po sklopljenim ćilimima
Iz kojih su ispadali sasušeni listovi
Oraha i duvana,
I po gustoj paučini tavana.

Kaja Nikolić-Stojanović

20.09.09
Život
I kažem vam svima – JA sam Istina!
Prezrite me, odbacite, ali ja sam
tu – nikada me u potpunosti ne možete
izgnati! Jer, ostajem čovek.

Svetlana Djurdjević

19.9.09
S I N U  P O   P E R U

Koga to noćas pijanoga vode,
Nebeski žbiri po pomrčini.
Čije li se to oči mrgode
Budan li sanjam, il mi se čini.

Noćas te žbiri pijanog vode,
Sutra te raspad sistema čeka.
Blud je za slabe i odrode.
Spokoj je to što čini čoveka.

Radivije Miladinović Packo

18.09.09
ОДА ПИВУ

” Вино лечи тугу ”
Лечи!
Али с пивом тугу ни осетио нисам.

” Уз вино најбоље патиш за прошлим љубавима ”
Тачно!
Али уз пиво само једну љубав имам,

Љубав према теби!

Горан М. Бабић

17.09.09
MUZIKA

Noćas trubaduri
Sviraju
Muziku vjetra

Tvoji prsti
Harfa…

Intermeco!

Drugi čin zimske opere
je balada plamičaka.

Dragica Ždralić

16.09.09
PESMA NEDELJE
Da nije priče

Poznata priča
žuborom protiče…

Da nas se ne tiče,
ili ne dotiče,
naš plavkasti mjesec,
ne bi se ljubav zvala.
A kako je malo poznajemo
u ustreptalim mirisima
vjetar fijuče
kroz praznine,
i da nije priče,
bila bi ćutnja
na ustreptalom jastuku.
Oblaci se nadnose
gdje nesigurnost vlada,
i sunce bi se zacrvenjelo,
jer ona se ponavlja
u izgubljenosti..
prostora skučenog
a želja do neba..
Uzdah bi se prelomio
k`o grana stare kruške
da nije priče poznate
što zlopamtila najveća
zaboravljaju
i lako velikomislenici
ne pamte.
Priču koju šapućemo
napaćeni u ekstazi
u nedostatku razuma,
dugine boje plamte.

I beskraj ima kraj
bezgraničnog uzimanja i davanja.

Mile Tešanović

15.09.2009
Kročila si u moj život,
*lutajući kroz misli,
silazeći u srce,
tamno srce,
srce noći,
puno čudovišta!*

KROČILA SI U MOJ ŽIVOT
Ljuba
Ljubodrag Obradović

14.09.09

ЗЛАТНО ЗРНО – PESMA NEDELJE

Aleksandra Mladenovic

Нестајем лагано са уздахом сваким

и ништа сем пакла ме не може снаћи.

У венама пути све су краћи,краћи

ја ходам ка крају кораком лаким.

Нестају заувек све најлепше риме

које су хтеле кроз мене протећи.

Сад већ туђа крила, шире се ка срећи

ка невином срцу,без јада, без зиме.

Нестајем ,а да још нисам ни пронашла

у утроби зрно златастога праха-

труну што сија без срама и страха

да осветли кутке где је тама зашла.

Нестаћу  полако и нећу ни знати

да ли је то зрно икад постојало-

да ли је у мени барем на трен сјало

и  да ли ће икад моћи да ме врати.

13.09.09
PESMA NEDELJE
ДАР МАЈКЕ ЈЕВРОСИМЕ
12.09.09

Dete od spomenara

Takni me rečima, svojom rimom
Uzmi me za ruku kada zaplačem
Takni me osmehom
Za ljubav imaš dara
Osvoji me, zapiši se u život moj
Jer ja sam dete od spomenara

Progovori stihove Ljermontova
Ili samo pevuši na vetru
Zagrli me sitnicama
Dok nebom se duga stvara
Sviraj gitaru uz moje pesme
Jer ja sam dete od spomenara

Lidija Petrovic

После много година
Све Наше и тада беше трен само…
а Ја, остао сам окамењен на раскршћу:
са Њеним цветом у руци,
са Својом срећом утамниченом у срцу,
са Њеним осмехом и ведрином, али на набораном лицу,
са Својом сенком…
на распућу простора и времена…

Поново сам…
скучен у својој души у којој су се разишли времена и нада.

Дуле Р.Пауновић
O dovraga kako mrzim
kada neko pred mojim očima
bespotrebno zgazi bubu, ubije leptira,
pokvari muziku, pljune na ulici, opsuje u crkvi,
isplazi na slici, smeje u najtragičnijem delu,
udari slabijeg od sebe,
gura u redu sa dahom od sinoćne rakije,
i ne koči pred barom!

Snežana Čkojić
– Moja patetika ponedeljkom ujutro
07.09.2009
Kletva je ne pojmljiva, ne vidljiva.
Nikla iz ocaja, zalivana bolom.
Godinama se strpljiva skriva,
neprestano nesrecu ona priziva.

Aleksandar Ilić – KLETVA

04.09.2009
OČI

Prevarih se,
pogledah.
zaplovih
po tvojim nogama,
po tvojim deltama
i rukavcima,
plovih po
tvojim bedrima,
rukama
i
čvrstim nedrima.
Po usnama ,
po tvojoj kosi.

Srbobran Matić

VIDAR

mesečar sam

koji

dodirom

prazninu

pred korakom svojim

odmerava…

ruke,

bedne putokaze,

slepilom

ispraćam

do

poricanja… ”

Aleksandra Pejic

ДАР МАЈКЕ ЈЕВРОСИМЕ

Сину мајке Јевросиме
Аћиму Вишњићу

Читао сам Аћиме Твоје риме,
Многе чак наизуст говорити знао,
Сматрао Те братом, дичио се тиме,
Ал` тек сам Те јутрос стварно упознао.

Читуља у „Дану“, рапсодија бола,
Сонет скован срцем пламена поете,
Горостас са Голије, из Вишњића дола,
Надвисио себе и постао дијете.

Радује се брате мајка Јевросима,
У Рају јој душа обитава мека,
И сада Те милује дрхтавим прстима,
Срећна што је родила таквога човјека.

Невен Милаковић Ликота

Сину мајке Јевросиме
Аћиму Вишњићу
Читао сам Аћиме Твоје риме,
Многе чак наизуст говорити знао,
Сматрао Те братом, дичио се тиме,
Ал` тек сам Те  јутрос стварно упознао.

Читуља у „Дану“, рапсодија бола,
Сонет скован срцем пламена поете,
Горостас са Голије, из Вишњића дола,
Надвисио себе и постао дијете.

Радује се брате мајка Јевросима,
У Рају јој душа обитава мека,
И сада Те милује дрхтавим прстима,
Срећна што је родила таквога човјека.

Невен Милаковић Ликота

PTICA-Aleksandra Mladenović

PTICA   Ima jedna ptica,u svom svetu sama. Iz kaveza malog mile pesme peva, o nadi,o letu,o lepom u nama, svoje parče neba neumorno sneva.   Ta se ptica zove……,al’ to ne razume, u kavezu malom svila svoj je dom. Izašla bi preko,al’ kako,ne ume, teško njenom srcu i nebu nad njom.   Pa se tešeć’ … Настави са читањем “PTICA-Aleksandra Mladenović”

PTICA

 

Ima jedna ptica,u svom svetu sama.

Iz kaveza malog mile pesme peva,

o nadi,o letu,o lepom u nama,

svoje parče neba neumorno sneva.

 

Ta se ptica zove……,al’ to ne razume,

u kavezu malom svila svoj je dom.

Izašla bi preko,al’ kako,ne ume,

teško njenom srcu i nebu nad njom.

 

Pa se tešeć’ pita,kad umine poj:

“Kako li su sestre s’ one druge strane,

da l’ provode  one k’o ja, život svoj,

il’ im neko lepše Sunce,tamo,grane?”

 

Samo Tvorac čuje njenog bića jade,

samo On razume da l’ je srećna,tužna,

i zašto joj tako tešku sudbu dade,

k’o zatvorenika ni kriva,ni dužna.

 

A svakim je časom lepša pesma njena,

u malenom oku nema iskre tuge.

Pa ponosno peva iz sna probuđena:

“U kavezu,to su one ptice druge!”

 

Ta je sreća bila vrlo kratkog veka,

u milosnom srcu k’o što uvek biva.

“Za sestrice mile,da l’ postoji leka?”-

zapita se ona,ni dužna,ni kriva.

 

Ima jedna ptica,u svom svetu sama.

Slobodna je,ali tužne pesme peva.

O žalosti sužnja,o ružnom u nama,

sad za svoje sestre parče neba sneva.

 

OGLEDALO-Aleksandra Mladenović

OGLEDALO   U ogledalu ugledah lice nekog, tako čudnog,bezizraznog lika. Pomislih na tren,utvara je to, neka davno zaboravljena slika.   Danas mi je sebe otvorila u času, ta druga stvarnost -iluzija čista; da ne mogu preći na drugu trasu i nikada više biti sebi ista.   Približih lice tom stvoru od stakla vreli dah nam … Настави са читањем “OGLEDALO-Aleksandra Mladenović”

OGLEDALO

 

U ogledalu ugledah lice nekog,

tako čudnog,bezizraznog lika.

Pomislih na tren,utvara je to,

neka davno zaboravljena slika.

 

Danas mi je sebe otvorila u času,

ta druga stvarnost -iluzija čista;

da ne mogu preći na drugu trasu

i nikada više biti sebi ista.

 

Približih lice tom stvoru od stakla

vreli dah nam zamagli usne obema,

al’ ledeni dodir trgnu me iz pakla

gde tragah za nekim koga davno nema.

 

Ogledalo bacih od žali i besa;

da pukne,gle,čuda, ni tad nije htelo.

Da pobegnem ne mogu iz ovog telesa,

već sutra ogledalo čekaće me celo.

 

Da proniknem sama večnost će me stati

u zakone pisane bez  ijednog slova.

Ogledalo moje,uvek mi se vrati,

bez tebe mi zalud sva svitanja nova.