SPAVA LI Usnula nebesa, golubi i mravi. Ovladala nemoć svaku volju gazi, i jabuka stara noćeva u travi. Spava li i zumbuul otkinut, u vazi? Zažmurile senke, pauci, sokaci. Poharala bezdan, svaku dušu opi, i čokoti divlji nemuju u šaci. Spava li i ponoć, oči da li sklopi? Utonula čula, pokreti i glasi. U ropstvu … Настави са читањем “SPAVA LI… – Aleksandra Mladenović”
SPAVA LI
Usnula nebesa, golubi i mravi.
Ovladala nemoć svaku volju gazi,
i jabuka stara noćeva u travi.
Spava li i zumbuul otkinut, u vazi?
Zažmurile senke, pauci, sokaci.
Poharala bezdan, svaku dušu opi,
i čokoti divlji nemuju u šaci.
Spava li i ponoć, oči da li sklopi?
Utonula čula, pokreti i glasi.
U ropstvu od snova sve najtiše biva,
i topola vita nekom javu gasi.
Spava li i ljubav, kipuća i živa?
Zaćutale misli, praporci i reke.
Ugasila neman zadnje budno oko,
i rovac se gnezdi u postelje meke.
Spava li i sudba u nama duboko?
Usnula su gnezda, košnice i lale.
Umiruć’ bez smrti sve opojno diše,
i grančice dunjca u smiraj su pale.
Samo ja ne spavam, tu me nije više.
april,2010.