Podzemlje — Marina Adamović

“važno je da se piše i da to na nešto liči”, reče dragi Peko Laličić Da li ja ličim na nešto ili se mogu pridružiti svojim utvarama ? otvorila sam vrata onog sveta šarkama prikačenim za tužnu ponoć u srcu zamamne utvare ogrtale su se mojim stvarnostima hranile porođenim ugrušcima krvi ne tvrdim da nismo … Настави са читањем “Podzemlje — Marina Adamović”

“važno je da se piše i da to na nešto liči”, reče dragi Peko Laličić

Da li ja ličim na nešto ili se mogu pridružiti svojim utvarama ?

otvorila sam vrata

onog sveta

šarkama prikačenim

za tužnu ponoć u srcu

zamamne utvare

ogrtale su se

mojim stvarnostima

hranile porođenim

ugrušcima krvi

ne tvrdim da nismo

ukrstile vene

ulivene kao

reke ponornice na teškom putu

cveće je nicalo

sa mog groba

zalila sam ga senkom

Li Tai Poa

dovoljno da nikne

još malo bola

dovoljno da pozdravim

mrtvi

stih

nas dvoje

u

magnolijinom

jadu

Peko Laličić,Iz ciklusa KAMEN KAO VODA

Peko LALIČIĆ KAMENI KRICI, KRICI ŽIVLJENJA ili SUSRET SA SMRĆU Po kamenu sivom kamenim korakom staklenog lica Ona ka meni korača zamrači se kameno guvno propeše se vranci zapeniše gavranovi kamen na kamen udari odjeknuše kameni krici poteče kamena čežnja proključa nebo sunce ogoli voda izgori promrzlim jezikom kamen žudnju ispreda sve zaledi oglasiše se … Настави са читањем “Peko Laličić,Iz ciklusa KAMEN KAO VODA”


Peko LALIČIĆ

KAMENI KRICI,
KRICI ŽIVLJENJA
ili
SUSRET SA SMRĆU

Po kamenu sivom
kamenim korakom
staklenog lica
Ona ka meni
korača

zamrači se
kameno guvno
propeše se vranci
zapeniše gavranovi
kamen na kamen udari

odjeknuše kameni krici
poteče kamena čežnja
proključa nebo
sunce ogoli
voda izgori

promrzlim jezikom
kamen
žudnju
ispreda

sve zaledi

oglasiše se
mine svanuća

kročih
kameni korak
i pomerih odlazak
dok ne završim pesmu
i u korake kamena
uklešem rime

Stih dana i pesmu nedelje septembar 2010- Bira Svetlana Biorac-Matić

STIH DANA – Bira Svetlana Biorac Matić Pesme nedelje septembar 2010 POPISIVAČI – Jelena Protić-Petronijević ODA VODI – Radivoje Packo Miladinović KAKO DA TI KAŽEM – Svetlana Djurdjević SREĆA – Slobodan Ivanović 30.09.10 Peko LALIČIĆ DOLAZIM PRVOM PESMOM Belim grlom u jagode belom dušom u pohode svemu svetom svetu svome svome rodu rodu reda prvom … Настави са читањем “Stih dana i pesmu nedelje septembar 2010- Bira Svetlana Biorac-Matić”

STIH DANA – Bira Svetlana Biorac Matić

Pesme nedelje septembar 2010

  • POPISIVAČI – Jelena Protić-Petronijević
  • ODA VODI – Radivoje Packo Miladinović
  • KAKO DA TI KAŽEM – Svetlana Djurdjević
  • SREĆA – Slobodan Ivanović

30.09.10

Peko LALIČIĆ

DOLAZIM PRVOM PESMOM

Belim grlom u jagode
belom dušom u pohode
svemu svetom
svetu svome
svome rodu
rodu reda
prvom redu
prvoj ptici
došloj s juga
prvom jugu
mom istoku
tvome zovu
tebi zovnoj
jutros pođoh
na krilima svoje ptice
voznim redom nesanice
da vam pružim ruke sunca
moja sunca

sunca moja
u pohode dolazim vam
sa istoka
prvom pesmom

29.09.10

MOLITVA
Tvoja sam molitva,
jer si ti moja želja.

Ja spašavam sve.
Ime mi je Vreme.

Molim se za sve vas.
Molite se i vi.

Svako za svoju šaku
peska u vremenu. I za mene.

Jer si ti ta molitva.
Moja.

Jer sam ja ta želja.
Tvoja.

(C) Vida Nenadić

28.09.10

ПОПИСИВАЧИ – PESMA NEDELJE

Почетак је године
И ми пописујемо
Све што нам се нађе
Пред очима

Грејалице
Целе
И полуполомљене
Фотеље
Којима су попустили
Федери
Итисон прастари
Миш-боје
Штафелаје
Без слика
И слике
Наопако окренуте
Према зиду
И ормаре
Беле са крилима
И стилски сто
Клавир
И чивилук
Реквизите из представе
Расходоване
Звучњаке комада два
(Како рече спремачица Ружица)
И струњаче
На којима се не вежба
Јер су пуне прашине
Затим столице
Несигурне превртачице
Завариване
Па опет поломљене
Врло проблематичне
Јер их има свуда
Као да нестају
И беже
Али ми их сустижемо
Јер смо пописивачи
Пописујемо званичне документе
Али не пописујемо
Људе
То ради друга комисија
Она која се тајно састаје

Па како им буде

Јелена Протић-Петронијевић

27.09.2010

PERIFERIJA – Marko Antić


PERIFERIJA

Lukavstvo skicira
Konfuznost zbilje.
Upornost izranja.
Deli svežinu.
Kvartovi tame
Pripovedaju zebnju.
Hrane me
Lavežom pasa
Ostavljaju me
Cinizmu.

pesma nedelje

ОДА ВОДИ-RADIVOJE PACKO MILADINOVIĆ

Оно што је ваздух, животна ведрина,
Оно што је вино крв Божијег Сина,
Оно што је воће извор сваке сласти;
То је извор вода љубави и страсти.

Вода је богатство сјајније од злата.
Вода је дар неба: награда и плата.
Вода је крштеље и знамеља разна;
То је све на свету: награда и казна.

Извориште душе у сузи се скрива
И крв кроз срце светом водом плива.
На извору живом и црква се зида,
Јер вода је Живот, флуид свих флуида.

MAŠTA – Marina Adamović

Li Tai Po je sedeo na travi

uspavao me je

nežnm tonom svoje pesme

rekao je

„A…“

kad sam se probudila

nastavio

„…Koliko traje miris mandarine

kod zene što ga pod pazuhom nosi?“

neću sići s njegovog

bambusa

moja je zemlja

zmija otrovnica

čičkove ću presaditi pod kapke

i ako zaplačem

vrisak će mi reći

„dosta!!!!

težak je to put…

slikaj slova…

samoća je bašta bisera…

sama si to htela

A…“

Karajon i Tai Po

biser

biser

biser

a…….

21.09.2010

134 – Dejan Perić

mogu napisati – vatra
ali ti nećeš osetiti njenu toplotu
mogu napisati – volim te
ali ti to nećeš osetiti

20.09.2010

VOLIM – Živomir Milenković

ВОЛИМ УСКРС, ЂУРЂЕВДАН И ВИДОВДАН,
СВАКИ БОЖИЈИ ДАН И ПРАЗНИК НАРОДНИ,
ПОБЕДЕ, ПРАВДЕ И СРЕЋЕ САН,
НЕКА ЈЕ СРБИЈИ БОГОМДАН.

ЗАИСТА ВОЛИМ
СВЕ ПЛАНИНЕ, БИЉЕ И ШУМСКЕ ЗВЕРИ,
СЕЛА, ГРАДОВЕ И СРПСКЕ ДВЕРИ,
РЕКЕ, ЈЕЗЕРА, СТАЗЕ И БОГАЗЕ,.
СВЕ ДА СЕ САЧУВА И НЕ ПОГАЗЕ.

18. 09. 2010. godine

KAKO PREŽIVETI DAN – Rada Lugumerski

Još sam tu,
pulsira plavetnilo.
San me ne hvata!

Zažmurim i gledam,
držim se čvrsto.

Kroz treće oko
tunel se otvara,
na raspuklini dana
još sija plava boja!

pesma nedlje

KAKO DA TI KAŽEM – Svetlana Djurdjević

КАКО ДА ТИ КАЖЕМ


Како да ти кажем
да ми је жао
због неразумног ћутања
због бесмисленог разговора
због изговорених речи које
никада само речи нису
изговорене онако успут

Како да ти кажем
да ми је жао
за ништа
за све
за суморно јутро
за предугу ноћ
испуњену кошмаром
неизреченог кајања

Како да ти тражим
да ме волиш
када ја не волим
себе саму
због суровости
због искључивости
и бесмислене себичности

Како да ти тражим
да ме волиш
а да те не окујем заувек
бременом тежим од
неподношљиве тежине битисања

Ккако да ти кажем
да те волим
а да те не избезуми
дубина моје туге
која долази од некуд
из праискона

Како да ти кажем
да те волим
а да знаш да
ако те изгубим
угасиће се свемир

17.09.2010.godine

КАКО ДА ТИ КАЖЕМ -Svetlana Đuđević

Како да ти кажем
да ми је жао
због неразумног ћутања
због бесмисленог разговора
због изговорених речи које
никада само речи нису
изговорене онако успут

Како да ти кажем
да ми је жао
за ништа
за све
за суморно јутро
за предугу ноћ
испуњену кошмаром
неизреченог кајања

15.09.2010

Peko LALIČIĆ

KOST SMO I VODA

Kost smo
i voda

nit ( razuma )
koja se njiše

i ništa više

i to je dovoljno
za veliku svetlost
pomak sunca
veliko slavlje
duga putovanja
i nove putanje

dovoljno za uzlete i prelete
vatre
reč da se uspravi
u kost udene
voda da bude
venama dana da se ocrtava
da java bude kost
san voda

14.09.2010.godine

ČUVAM… – Branka Zeng

Ali, možda je to samo san…
San koji sam sanjala, kao
u nekom filmu gledanom
okom neostvarenih, željenih,
pogleda upućenih nekom,
Tebi, meni, možda u daljini
vremena, koje će nastati, postanu
stvarni, ostvareni, sanjani san.

13.09.2010.godine

SKRIVALICA – Gordana Knežević

Registrovan otisak prstiju
Taloži oglodano vreme

Strpljenju predana
Provetravam višak
Tišine
Nesavršena
Nezaplašena
Noć je ipak nešto drugačija

12.09.2010.godine

ISKON- Ljubica Vukov Davčik

Beskraj
Praznih slova
Nikako da napišu
Odu
Za smiraj srca

Upetljane
Ruke stisnute
U tropstje zgrčeno
Mole
Za život
Za ljubav
Za mir u duši

Zvezde
Na nebu isplele
Zlatnu mrežu i sjaje

Mesec
Obasjava put dugi
Što pokazuje
Putanju noći

Hoću li moći
Rasterati neveru
Što mi uguši pluća

11.09. 2010.godine

TAJNI VEZ – Biljana Vasiljković

…Срма дивну причу шнира,
као песму стих што чини
-ред уздаха, ред додира…
Пати, срце у тишини!

Ко би патњу разумео…
Мало ко за душу пита!
Зато ова суза болна
мора остат’ навек скрита!

pesma nedelje

SREĆA – Slobodan Ivanović


SREĆA

Odustao sam
Umoran
Od potrage
Za srećom

Video sam je
Tek tada
U dvorištu
Gde svoje
Sinove i kćeri
Ljulja
U kolevci
Od snova

Zadocnio si
Srećo moja
U narednom životu
Dodji pre njih

Možda je rekla
A možda sam ja
Samo tako
Želeo da čujem

06.09.10

SENKE U HLADU – Vida Nenadić

I sunce smo mi,
na leđima,

Nosili godinama,
kao znamen.

Posle je mesec
svo zlato presuo

U prvu noć
od crne svile.

Вулко ШЋЕКИЋ

К О С О В О

Било би к’о свако друго,
Што некада би створено,
Да ту Српско усходиште,
К’ Богу није отворено

Ц’јело поље величанствен,
Жртвеник је некад био,
Кад Лазар за жртву даде,
Себе, војску, народ цио.

Те жртве је Бог примио,
Ко мирисе најфиније,
Па уздарје за дар такви,
И би што је највредније.

Узвишена ријеч би та,
Од тада у Српском роду,
Када за крст часни гину,
И за златну му слободу.

Епопеја тог страдања,
У мистику се претвори,
Господ од те свете крви,
Испод ново Небо створи.

Из гробнице животворне,
Изникло је ново цв’јеће,
Да поздрави ново доба,
Покољење долазеће.

То цвијеће боје крви,
Ко’г видио Свијет није,
Јави да ће изгријати,
Ново сунце из Србије.

04.09.10

TAKO IDE TA IGRA-Spasoje Ž. Milovanović

Bila je senka proleća
Bila je prolećna senka
Senka je bila proleće

Tako ide ta igra
U kojoj bi da učestvuješ

Ti ljubomorni
A na šta li si
to ljubomoran

Šta hoćeš
Kaži

Ko će me zagrejati
Ko me još voli
Dajte vrele šake
Dajte užarene poglede

Hoćeš fakir da budeš
Iguman
Sektaš
Hoćeš u revoluciju
Ratove silne da vodiš

Ti si ko stvoren za evoluciju

Mirno da sanjaš
Bila je senka proleća
Bila je prolećna senka
Senka je bila proleće

Tako ide ta igra
Kad ostane senka
I ne znaš
Da li je bilo proleće
Ili je to tek igra senke

Hajde iz početka
Ako je bilo proleće
I bilo koji dan u aprilu

Recimo dvanaesti

Bila je i senka

Ali šta ako je bila noć
Tek ponoć prošla
Dvadeset i prvi je vek
Postoje sijalice
Baklje
Sveće
Mesec
Postoji zvezda Danica

Hoćeš da kažeš
Iz veka u vek

Dobro
Računi moraju da se svedu

Bilo je proleće
Bila je senka

Šta ovog proleća
Na primer 2007 godina posle

Da li će se
i ovog proleća pojaviti senka
Ili ćeš spavati svoj zimski san

Mumlaj
Medvedu
Na vašar ću ja tebe
Za dokone da skačeš
Hop hop hop
Igraj okreći se trupkaj
Razjari se
Zaurlaj
Hoćeš da ti prišijem senku

Nisi ti Petar Pan
Zaboravljaš
Hajde reci
Ko je oteo indijansku princezu

Kaži nešto
Sve što si rekao
Ponovo
Ponovo
Ponovo
Ponovo

Neko ćete čuti
Noć je
Tišina
Proleće

Šta misliš
kako miriše senka

Na beton
Na zemlju
Na naftu
Tako bi trebalo
Ne umeš ni da mirišeš

Na proleće
Ako znaš kako miriše
Pomešaj cveće
Napravi ikebanu
Udahni punim plućima
I
U najdublji okean zaroni

Ovo je podvodni svet
Potonuli kontinent
Ovo je gusarsko blago
Treba ti vazduh

Ha
šta sad osećaš
Nigde nikoga
Neki ogroman talas
Vetar
I boca ona što nema kome

Neka bude sunce
Neka bude zemlja
I ti na njoj

Opet senka
Čija je ako nije tvoja
od zveri neke
od rajskog drveta
odsjaj mora

Ispusti vazduh
Udahni
Kao da je proleće
Dan u aprilu
Recimo dvanaesti

Tako je zapisano
Bila je senka proleća
Bila je prolećna senka
Senka je bila proleće

Tako ide ta igra

Spasoje Ž. Milovanović

Bila je senka proleća
Bila je prolećna senka
Senka je bila proleće

Tako ide ta igra
U kojoj bi da učestvuješ

Ti ljubomorni
A na šta li si
to ljubomoran

Šta hoćeš
Kaži

Ko će me zagrejati
Ko me još voli
Dajte vrele šake
Dajte užarene poglede

Hoćeš fakir da budeš
Iguman
Sektaš
Hoćeš u revoluciju
Ratove silne da vodiš

Ti si ko stvoren za evoluciju

Mirno da sanjaš
Bila je senka proleća
Bila je prolećna senka
Senka je bila proleće

Tako ide ta igra
Kad ostane senka
I ne znaš
Da li je bilo proleće
Ili je to tek igra senke

Hajde iz početka
Ako je bilo proleće
I bilo koji dan u aprilu

Recimo dvanaesti

Bila je i senka

Ali šta ako je bila noć
Tek ponoć prošla
Dvadeset i prvi je vek
Postoje sijalice
Baklje
Sveće
Mesec
Postoji zvezda Danica

Hoćeš da kažeš
Iz veka u vek

Dobro
Računi moraju da se svedu

Bilo je proleće
Bila je senka

Šta ovog proleća
Na primer 2007 godina posle

Da li će se
i ovog proleća pojaviti senka
Ili ćeš spavati svoj zimski san

Mumlaj
Medvedu
Na vašar ću ja tebe
Za dokone da skačeš
Hop hop hop
Igraj okreći se trupkaj
Razjari se
Zaurlaj
Hoćeš da ti prišijem senku

Nisi ti Petar Pan
Zaboravljaš
Hajde reci
Ko je oteo indijansku princezu

Kaži nešto
Sve što si rekao
Ponovo
Ponovo
Ponovo
Ponovo

Neko ćete čuti
Noć je
Tišina
Proleće

Šta misliš
kako miriše senka

Na beton
Na zemlju
Na naftu
Tako bi trebalo
Ne umeš ni da mirišeš

Na proleće
Ako znaš kako miriše
Pomešaj cveće
Napravi ikebanu
Udahni punim plućima
I
U najdublji okean zaroni

Ovo je podvodni svet
Potonuli kontinent
Ovo je gusarsko blago
Treba ti vazduh

Ha
šta sad osećaš
Nigde nikoga
Neki ogroman talas
Vetar
I boca ona što nema kome

Neka bude sunce
Neka bude zemlja
I ti na njoj

Opet senka
Čija je ako nije tvoja
od zveri neke
od rajskog drveta
odsjaj mora

Ispusti vazduh
Udahni
Kao da je proleće
Dan u aprilu
Recimo dvanaesti

Tako je zapisano
Bila je senka proleća
Bila je prolećna senka
Senka je bila proleće

Tako ide ta igra

(C) Spasoje Ž. Milovanović

03.09.10

Мајка -Neven Milaković Likota

Је л` исто овако шездесет и треће,
Нед трошним кућерком гдје ме мати роди,
Тињ`о мјесец жути, к`о пламичак свијеће
На рибарском чуну што пучином броди?

Је л` исто овако те далеке ноћи,
Кријући се стихом од себе и људи,
Пјев`о неки пјесник о тешкој самоћи,
Да окружен бучном руљом не полуди.

Задња ће ми ријеч к`о и прва бити,
Њом ћу се са собом најзад измирити
Кад ме на послетку зла сустигне хајка,

И сав ће ми живот стати у пет слова
Кад ме од кошмарних, опет отме снова,
Прва и последња… најмилија… МАЈКА.

02.09.2010

ZALJUBLJENA U TEŽINU – Eleonora Luthander

Kad bi od ljubavi tvoje

ostao makar kamen
nosila bih ga o vratu
zaljubljena u težinu
kada ostanem sama

01.09.2010  –  SREĆA

Slobodan Ivanović

Zadocnio si
Srećo moja
U narednom životu
Dodji pre njih

Možda je rekla
A možda sam ja
Samo tako
Želeo da čujem

340 – Dejan Perić

pokušavam da pišem ne mogu sedim sam tišina me potapa okružen sam predmetima koji ćute rečima mrtvih ljudi koje nisu mogli da izgovore prazno je sve miruje okružen sam mrtvim licima koja me gledaju sa korica knjiga i ti me gledaš ukočena potapa me tuga čuje se samo vetar kroz ove tanke zidove to što … Настави са читањем “340 – Dejan Perić”

pokušavam da pišem
ne mogu
sedim sam
tišina me potapa
okružen sam predmetima koji ćute
rečima mrtvih ljudi
koje nisu mogli da izgovore
prazno je
sve miruje
okružen sam mrtvim licima
koja me gledaju sa korica knjiga
i ti me gledaš
ukočena
potapa me tuga
čuje se samo vetar kroz ove tanke zidove

to što je bilo ne mogu vratiti

304, Tišina – Dejan Perić

kao napušten cvet postoji san o samoći pun gorčine i nem previše je onih koji odlaze vidiš li iz ušiju ti raste trava iz grla ti niče cveće sve boli i ćuti to nikad nestati neće to nikad nestati neće

kao napušten cvet
postoji san o samoći
pun gorčine i nem

previše je onih koji odlaze

vidiš li
iz ušiju ti raste trava
iz grla ti niče cveće

sve boli i ćuti
to nikad nestati neće
to nikad nestati neće

Nada — Marina Adamović

. pitali su me dokle se prostire nada pružila sam ruke do oblaka prste mi saseče munja na prepad spustih ih uplašena do vetra u magli dlanove sprži besposleni grom podmetnuh laktove uzdišući i njih prelomi olujna strela ne pamtim zašto ne pokazah pete možda bih samo ja ostala bez ruku ovako masa sakatih hoda … Настави са читањем “Nada — Marina Adamović”

.

pitali su me

dokle se prostire nada

pružila sam ruke do oblaka

prste mi saseče munja na prepad

spustih ih uplašena do vetra u magli

dlanove sprži besposleni grom

podmetnuh laktove uzdišući

i njih prelomi olujna strela

ne pamtim zašto ne pokazah pete

možda bih samo ja ostala bez ruku

ovako

masa sakatih hoda ulicama

tražeći rupu da sahrani ramena

moja su sama sebe pokopala

da ne jure nadu u ogledalu na nebu




Pismo iz ćelije — Marina Adamović

. i ako znojna i upiškana iscedim svojoj olovci preplanulu krv hoćeš li mi reći ludačo ili ćeš uviti svoje fekalije u nebesko ljupki kretenizam razmisli joooooooooj stihiju ne kroti još uvek presuđujem iz prve

.

i

ako

znojna

i

upiškana

iscedim

svojoj

olovci

preplanulu

krv

hoćeš

li

mi

reći

ludačo

ili ćeš uviti svoje fekalije u nebesko ljupki kretenizam

razmisli

joooooooooj

stihiju

ne

kroti

još

uvek

presuđujem

iz

prve