One noći kad sam ti uzela plavetnilo
Da ga ko vodu za sreću za tobom prospem
Reče-tvoja zjena-tvoja zjena treperava
Kap iz bunara ukrala je
Na donu usnu poljpcem da je stavi
Gornju lagano otvori
Vrhom prstiju obje u osmjeh iscrta
Reče- iza su mi zubi
Kojima ujed jednom davno
Obreče trag na tvome vratu
I jezik što strahom zmijom zapliće obmane pijane
I košuljice mudrosti skida neizlječivo
Pitah- da li je ljubav bolest uvijek nedovoljno zapisana
U medicinskim spisima laganog umiranja
I ime tvoje je li zdijenac zdavlja
Nepresušna riječ što nebo reče da pitka je
Da piti je treba tri puta na dan
A sedmog se od vode odmoriti
Reče- da ljubav je bolest
Još uvijek naivno preboljevana
Pod ogrtačima alhemičara
A imena naša hrana su zdravlja
Hljeb nasušni što nebo reče za jesti je
Obroke jutra podneva večeri svakoga dana
A sedmog mrve svog nemira
U svakom zalogaju prespavati
Jer tako uvijek počinje život
©Miroslava Odalović