Ne, za nas nema…
.
Ne, za nas nema nade
niti ju je ikada i bilo,
nije je bilo ni prije neki dan
kada ti pokajnički, djetinjasto rekoh
ono što si već mogla znati… koliko si me opčinila…
Ne želim da vjerujem
da i ti isto osjećaš prema meni,
htio bih da mislim da mi se sve učinilo
i da sam te takvu kakva jesi sam stvorio,
manje bih žalio… što onog ljeta
kada sam imao čudan neznan osjećaj
ne odoh u Makarsku
ili Primošten, ili gdje god već da si bila,
pa da se sretnemo na Rivi
dok kupuješ sladoled sa lješnjakom,
da se pogledamo u oči…
da ti kažem -zdravo-
i da bez riječi
primimo jedno drugo za ruku
i krenemo u istom pravcu…
.
Miro Beribaka
(Прочитано: 42 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 805.517 пута)