kad god pogled odluta
niz kazaljke srca
ono čega nema
zamiriše bosiokom
kad god skupljam
klonulo klasje
blagost dugih noći
i prah kratkih dana
prokaplju verse novih
nepokošenih jutara
kad god zanjišem
vrtove djetinjstva
nešto od onog što jest
zadrhti u praskozorju
s čijeg nasmijanog lica
ništa ne može
zauvijek otputovati
(Прочитано: 71 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.110 пута)