sjedim na pragu
u cjelonoćnoj slici
i cjelodnevnom biću
kućē na selu
da pod zagonetkom nebeskom
osluškujem put
kojim su protekli svi koraci
onih koji su dolazili
i donosili nade
i onih koji su odlazili
i odnosili želje
tek kad me protrese zimna
noćna drhtavica
pokrijem se nesanicom
zaspem s praznim pogledom
onih što željeli su
ugnijezditi tračak svjetla
što u grlu je ostao
kao zrnce smijeha
kao nenapojena žeđ
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
