Iza prve sobe šumor je kiše
po olucima po crnom
kosturu starog bicikla
po ostacima oljuštene banane
po listovima pergamena
Iza druge sobe dišem
s obrisima dnevnih ostataka
s kojima još brže zalazi
zimsko sunce
Iz koje sobe bih ispratio
dnevne ure i sjene
nad vodama savio
Kako bih žednim kistom
uronuo u zamućene boje
dok radost djece
niz hladne stube pronosi
ciku i vedrinu smijeha
što niz prozore lije
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović
