Zar ne vidiš ti oholi svete,
mrtve duše međ’ živima stoje,
zbog nas živih duše su im klete,
pa ne mogu da se upokoje.
Zašto bombe u kandila meću,
ognjem žele groblja da okade,
da l’ bogatstvo nudi veću sreću,
da l’ u grehu ima zrno nade.
Da li čovek Bog može da bude,
pa se gordo međ’ ljude uzdiže,
šta sanjaju trule glave lude,
da li čovek treba da gamiže.
Stan čoveče gordosti ti tvoje,
samom sebi ti saplićeš nogu,
zašto tvoje srce oholo je,
zašto grehom ti prkosiš Bogu.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 102 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 692.356 пута)