Besane noći, proklete, vrele,
lažljive senke dušu mi mame,
sve moje želje tiho su svele,
nasloni glavu na tuđe rame.
U beskraj gledam dok zvezda pade,
pogledom svojim nebo obgrlim,
o Bože sveti dal’ ima nade,
da je samo još jednom zagrlim.
A jutro dođe krijući zlobu,
smeši se podlo mojoj samoći,
bez srama kroči u moju sobu,
i reče tiho: ona neće doći.
O zvezdo sjajna da li si znala,
istinu bolnu što mi ne reče,
ona se noćas drugome dala,
poljupci njeni drugoga leče.
autor
Jovica N. Đorđević
(Прочитано: 108 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 334.933 пута)
Господине јовице, одлично!
Hvala poštovani Dušane. Srdačan pozdrav.
Życiowy bardzo ładny wiersz
Tak to wyglada.
Nie mozna pogodzić się z traumą
gdy ktoś odchodzi
..
A rózne sa te odejścia
I każde trudne do przejscia w samotności.
Pozdrawiam
..
Danuta Bomba
DANUTA
8.08.22
Polska
Dziekuje Z glebi serca.
☺💙📃