OSLUŠNI BABO
Oslušni babo kako se u ovoj tišini moli
svaki list na grani,
golub u krošnji staroga hrasta
u letu kako se moli lasta.
I kako mjesec pod zvijezdama skriva glavu
kako me ostavljaš samu
da se izborim sa stihom svojim,
a ja se babo bojim!
Čuješ li, oče, kako zvuk para nebo,
a riječi mole li mole
i kako glava sedždi pada srce da ne strada
i duša zajedno sa pjesnikom moli
u grijehu vatre svojih riječi da ne gori!
Opomena mi bi, babo, pjesnikova riječ, šapat i krik,
dova i molba, milion puta preslušah stih
i vraćah se iz početka listam stranice svake pjesme
moje i poželim da postanem pjesnik skroman i tih.
Želim, babo, želim da u skromnosti svojoj izgorim
i da mi ne sude ljudi, njihov sud se ne tiče mene
onaj koji sudi njemu stižemo na vrijeme
i polažemo sva djela, sve riječi naše
od tog suda, oče, moje se pjesme plaše.
Učim od vrla pjesnika koji zabasa sa puta
i ovo moje pero svjedoči da je istina jedna,
snažna i važna da svako slovo, misao moja,
mora naći spokoj i mir u duši
teško li se nama ako se Božiji bijes na nas sruši!
Autor: © Edima Efendić Džinić, Zvornik
Recenzent: Rade Biočanin
Oslušni babo kako se u ovoj tišini moli
svaki list na grani,
golub u krošnji staroga hrasta
u letu kako se moli lasta.
I kako mjesec pod zvijezdama skriva glavu
kako me ostavljaš samu
da se izborim sa stihom svojim,
a ja se babo bojim!
Čuješ li, oče, kako zvuk para nebo,
a riječi mole li mole
i kako glava sedždi pada srce da ne strada
i duša zajedno sa pjesnikom moli
u grijehu vatre svojih riječi da ne gori!
Opomena mi bi, babo, pjesnikova riječ, šapat i krik,
dova i molba, milion puta preslušah stih
i vraćah se iz početka listam stranice svake pjesme
moje i poželim da postanem pjesnik skroman i tih.
Želim, babo, želim da u skromnosti svojoj izgorim
i da mi ne sude ljudi, njihov sud se ne tiče mene
onaj koji sudi njemu stižemo na vrijeme
i polažemo sva djela, sve riječi naše
od tog suda, oče, moje se pjesme plaše.
Učim od vrla pjesnika koji zabasa sa puta
i ovo moje pero svjedoči da je istina jedna,
snažna i važna da svako slovo, misao moja,
mora naći spokoj i mir u duši
teško li se nama ako se Božiji bijes na nas sruši!
Autor: © Edima Efendić Džinić, Zvornik
Recenzent: Rade Biočanin
Послао: Раде Биочанин
(Прочитано: 175 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.485 пута)
Divna pesma!
Zahvaljujem se mnogo, ova pjesma je osvojila drugu nagradu na velikom književnom takmičenju za lik i djelo
Musa Ćazim Ćatić 2019.godine.
LP Edima
Odlična pesma Edima!
Hvala lijepo na osvrtu
Поред рецензије књиге песама Драгише Марковића “На Косову цвјетају божури”, издање ЕДЦ Бања Лука 2020. појавила се још једна академика проф. др Радета Биочанина, пуковника АБХО песникиње Емине Ефенџић Џинић, из Зворника. Све честитке!
Hvala Vam na osvrtu i nadam se uspješnom druženju u svijetu lijepe pisane riječi.
LP Edima
Лепо и осећајно.
Hvala Vam mnogo na komentaru