Zagrli me, ispred nas teče put
večernja rumen prebire po harfi
s onim tko glasa nema
odvezuju se užad
da obalu napustimo
Категорија: Mirko Popović
MALA SKRIVENA RADOST – Mirko Popović
Podmlađivane proljećima
I uzaludnostima
Tvoje su ruke zaspale.
Настави са читањем “MALA SKRIVENA RADOST – Mirko Popović”
AD INFINITUM – Mirko Popović
Ljubiš me,
Vidim svoju sliku
U tvom oku.
NA VERANDI – Mirko Popović
kao da mi je poznat
taj zeleni vjetar nad neretvom
ali ga ne čujem
OTKUCAJI – Mirko Popović
UNUTARNJE OGLEDALO – M. Popović
otvaraš knjigu
s tamom toneš u rasute
boje zemlje
u tebi je dušni dan
bezlična vječnost
s kojom u dodiru
raspukne nar iza kuće
NEGDJE BI – M. Popović
negdje bi tvoji puti
zrcalom jutra, lijenim
buđenjem voda.
negdje bi niz platno dana
raskrilila ruke i pustila
da sama isplovi barka
bez plama i plana
da vrluda
u rasute dane.
AKO SE IKADA – M. Popović
opazih kako
u proljetnoj prostirci noći
koračaju svi. vratili se, šapne
breza neobično suzdržano
i u trenu postade
usamljena okamina.
SAMOĆOM – Mirko Popović
koračam ti dugo
iza mnogo jeseni
čuješ li puste snjegove
što zatrpavaju
glas koraka u meni
NEŠTO OD ONOG ŠTO JEST – M. Popović