Gusim se u toj skucenoj prostoriji punoj dima,
sto sakriva prava lica svih nas.
Svetlost duginih boja zaslepljuje oci
i mislim da necu moci
opet od tebe okrenuti glavu,ne…
gledam te,i strah prolazi kroz mene…
brzinom svetlosti kroz vene i uspomene…
Oko mene su svi puni euforije,
haos i galama…
Tacno znam sta mi je
i zasto se pretvaram,zasto sama..
Jednu za drugom cigaretu palim,
trujem se,u guzvi davim.
Za one koji zele da vrisnu-prebucno je,
za one koji vole slobodu-pretesno je!
I toliko nas ljudi razdvaja,
al odlucih da krenem,
da osetim,
tvoju blizinu…
Tvoj pogled se udaljava,
probijam se kroz masu,
zurim,
posrcem…
koracam sve sporije,
al’ ne predajem se
iako ne daju mi te…
Samo jos malo,
i tu si pored mene,
doticemo jedno drugom ruku
i kroz jedan tren
sve nestaje!
Nema te………..
mozda
zato
jer nikada
i nisi
bio… tu.