MOLBA VETRU
U suton te sretoh
na mostu
prepoznah dodir
zagrljaj
pogleda
osetih stisak
čekaj
okrenuh se
ko mi skri sunce
vetre
oblak umivaš lišćem
galebu daješ krila
Dunavom ploviš
kaži mi gde je
nije san
kosu mi plete
skini paučinu s očiju
gde je
plovi li zemljom
jezdi li rekom
brodi li morem
leti li nebom
ćutiš
vetre sveznajući
zapoj tiho
ganut vapajem mojim
sažali se
bosonogom brodolomniku
smiluj se
vetre
znana ti je kiša
puste duše
ne dozvoli
oblaku
ni Dunavu
da ga skrije
molim te
vetre
ne ćuti
________________________________________
Iz moje knjige ,,Pastuv i srna”(2012.)
– istoimeni ciklus