Sećam te se iz škole
Najlepša si devojčica bila
Manekenke piste i crveni tepih
U to vreme si snila…
Gledala si sa visine
I do bola volela samo sebe
A svi dečaci iz naše škole
Bili su ludo zaljubljeni u tebe…
Ja sam bio običan šmokljan
Čije društvo ti nisi htela
Držala si visok nivo
I gubitnike nisi volela…
Večeras te sretoh na ulici
Od tvoje lepote nekada ni traga
Sa tvoga lica nestalo je sjaja
Kao da je sve otišlo do vraga…
Nisi više bila tako gorda
Iz tvojih očiju su tekle suze
Tvoje mladalačke snove
Surovi život odnese i uze…
Pričala si mi kako ti je teško
U tvom glasu osećala se tuga
Bila si najlepša devojčica
SAD ko da si neka žena druga…
Pričala si mi svoju tužnu priču
A ja sam plakao u sebi
Jer i ja sam u tebe zaljubljen bio
Nekad sam i ja sanjao o tebi…
Bila si najlepša devojčica u školi
I sanjala bogatstvo i slavu
A sada si tužna i usamljena žena
Koju je upropastila lepota njena.
(C) Milutin Miško Pločić