oštriti olovku, crtati svunoć
mekan i topao snijeg
postati fosil, pucketanje vatre
neka pitomost trena
miris večeri, miris kruha
htjela sam biti ptica
u zidove prosinca usječena
i bajka u koju majka unosi svijeću
plamen vatre svjesna mojih misli
i beskraja moje zime
oh da sam damar
mračnih dolova, huk bure, snijeg
dubok i spokojan, da sam zvijezda
što jezdi svemirom i na ognjište
iz gluhe noći pada
htjela sam
ali već je minula južna noć
majka odlazi
sa sjajem svijeće ukrašena
svjetionik me već gleda
iz ambisa, nepomičan
bez riječi, i hladno sunce već je
nacrtalo prag, izvezlo
svanuće nad brijegom
(Прочитано: 25 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.268 пута)