TARABA
Seoska kafana je bila puna. Lepo letnje veče, izmamilo je vredne
seljane da se malo okupe i druže. Bili su to sve radni i pošteni ljudi,
koji bi posle mukotrpnog rada tako sebi davali odušku. Uz hladno pivo i
špricer ispredale su se razne priče koje su se prenosile sa kolena na
koleno.
Terasa je bila prepuna. Svi su voleli tu da sede. Malo
zbog vazduha, a više jer je kafana bila u centru sela i tako su mogli
da vide svakoga ko je tu prolazio.
Sada su sve oči bile uprte u lepu ženu srednjih
godina. Bila je najlepša od svih žena u selu. Dugih crnih vitica,
krupnih tamnih očiju i jedrog tela, Ruža je bila svesna da je svi
muskarci u selu žele. Ali, ona je volela svoga Marka. Bila je to ljubav
na prvi pogled i Ruži nije zasmetalo što je on momak sa sela. Ne kajući
se što napušta grad, došla je u selo i prihvatila sve seoske poslove.
Dobili su dva sina koji su bili već srednjoškolci.
– Mile, eno tvoje simpatije.
Pera je zadirkivao Mileta, jer je bila javna tajna da se Miletu Ruža
veoma dopada. Mile je bio seoski mangup, pa i sada sa skoro pedeset
godina nije mogao da se smiri. Njegovoj ženi su u početku smetali ti
njegovi izleti, a onda je digla ruke od njega. Znala je da nije neka
lepotica i da joj se telo deformisalo od trudnoća, i tako sama i sebi i
drugima nalazila opravdanje za muževljeve avanture.
Za razliku od nje, Mile je još bio naočit i to koristio da
osvaja ženska srca u selu. Jedino se Ruža držala gordo i njegovi
komplimenti nisu kod nje imali uspeha. To ga je jedilo, jer su ga i
kompanjoni u kafani zadirkivali da mu opada zavodnička moć.
Kada god bi sreo Ružu zaustavljao je da je nešto kao pita i
koristio te minute da joj se duboko zagleda u oči i krene sa
komplimentima. Ruža je na kulturan način odbijala to njegovo udvaranje,
ali kada je počeo da joj predlaže da dođe kod nje kada joj je muž u
gradu, rešila je da to kaže Marku.
Marko je u prvom momentu poludeo i hteo da se obračuna sa Miletom, a
onda je iznenada Ruži rekao.
-Pozovi ga sutra kod tebe. Reci da ću ja nočiti kod tvojih jer imam
nekih obaveza.
Ruža ga je začuđeno gledala i slušala ne verujući šta joj priča.
– Jesi li ti normalan? Nagovaraš me na neverstvo.
-Ništa ne brini. Samo uradi kako sam ti rekao.
Ruža je poslušala muža. Rekla je Miletu da dođe kod nje na
kafu pošto je sama. Mile nije mogao da shvati taj iznenadni preokret,
ali je bio sav srećan i u sebi samo mislio da ipak nije zarđao. Čak je
i Ruža pala na njegov šarm.
Palo je veče, a Mile se uputio Ružinoj kući. Sređen, namirisan, nije mu
smetalo ni to što mu je žena shvatila da ide kod neke.
Sav nagizdan,Mile je došao do Ružine kapije, ali se pitao
da li sme da uđe na kapiju. Možda je bolje da se preskoči preko tarabe
koja je bila zaklonjena od uličnog svetla. Malo se ipak pribojavao da
Marko ne sazna, jer protiv mlađeg čoveka ipak bi izgubio ako bi došlo
do okršaja. Zato je došao do tarabe i jednim skokom se preskočio.
Krenuo je preko dvorišta.
Iznenada je dvorište obasjala svetlost. Mile nije znao
šta, se dešava, samo je video Marka nasred dvorišta kako stoji sa
uperenom lovačkom puškom. Kraj njega je stajao veliki crni pas.
– Dobro veče Mile.
-Dobro veče. Znaš nešto mi trebaš…
-Trebam ti? Pa zašto se onda preskačeš preko ograde? Zašto ne uđeš na
kapiju?
Mile nije znao šta da odgovori.Nije ni znao čega se više boji,puške ili
psa.
-Ili si možda došao kod moje žene?
Mile se uhvatio za tu Markovu rečenicu.
-Da. Da. Došao sam kod Ruže. Znaš kakve su žene. Pa i tvoja Ruža je
takva. Stalno me nešto bocka. Evo sada me pozvala da dođem na kafu kada
ti nisi kući. Muško sam pa sam morao da prihvatim poziv. Ko če njoj da
odoli….
Mile nije stigao da završi rečenicu. Marko je pustio psa
na njega i opalio jedan metak u vazduh. Preplašeni Mile nije znao šta
će od straha. Počeo je da trči ispred psa i dotrčao do tarabe. Skočio
je da ih preskoči i ceo zadnji deo pantalona mu se zakačio za tarabu.
Pocepao je pantalone koje su ostale da vise poput zastave. Mile je iza
sebe, uz lavež psa čuo veseli smeh Ružice i Marka
To nije bio kraj miletovim mukama. Na njegovu žalost da bi
stigao do kuće, morao je da prođe pored kafane. Znao je da će svi da ga
vide tako pocepanog. Brzim korakom, spuštene glave, prošao je praveći
se da ne čuje vesele povike i smeh ljudi koji su sedeli na terasi.
Celo selo je ujutru pričalo o miletovoj avanturi. Marko je
doneo u kafanu pocepani deo od pantalona i poručio mu da dođe i uzme
ako mu treba da sastavi sa drugim delom.
Miki dugo nije išao u kafanu. Viđali su ga kako
obrađuje njive i ljubazno priča sa suprugom. Nije više poželeo da je
prevari. Pretrpljeni strah i sramota ubili su mu želju za avanturama.
(C) Jasmina Dimitrijević, Srbija