Tišino, imaš najljepše ime.
Najljepše, sve dok ga ne izgovore.
Tišino, noćas ti zavodljivo šušte haljine.
Tišino, tvoje ruke grle najnježnije.
Tvoje usne ljube najiskrenije.
Tišino, tebi poklanjam one riječi najslađe
Riječi što gube moć kad se izgovore
Kao što i ime tvoje gubi od ljepote
Kada ga usne neke prozbore.
Tišino, budi tu, zagrli me
Ne idi, neka ti ime zaborave
Neka te dugo od mene ne odvede
Slatkih usana zov.
Ostani, ne idi, budi tu i ogrni svoj plašt
Sakrij me pod skute svoje
I ne daj da me otrgnu.
Čuvaj me, kao što mati čuva
Jedino čedo svoje.
Tišino, imaš najljepše ime
Koje kao i sve ljepote
Traje dok ga usne ne izgovore.
(Прочитано: 77 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.351 пута)