Oprosti meni, premila moja,
što nisam znao za dane protekle,
u ranoj zori sam tražio zoru
a usred dana svetlost čekao
i nisam znao, ni slutio nisam,
da posle noći dolazi dan.
Oprosti meni za lutanja tvoja,
za tvoje staze neznanog puta,
jer baš zato ponekad duša mi luta
od onog dalekog do ovog sad.
I snovi neznani postaše stvarnost
i neću više za juče da znam,
izvini za tada, neznanje oprosti,
i budi mi sada duga najdraža,
ti moja duga, ja tvoja duga,
da posle kiše boje razliva,
one radosti i sreće nemerne,
najlepše osete što mogu da dam.
Oprosti meni, za ono odavno,
oprosti mila, jer nisam znao,
niti za sebe,
niti za nas.
(Bgd, 01.okt.2018)
Vrlo lepa i zrela pesma. Al’ je dosta retko da muskarci priznaju greske i traze oprost, a pogotovo sa ovoliko stila. Lep pozdrav.
Puno hvala Jelena. Veoma ste lepo napisali, ali, eto, ima i medju nama razlika … Veliki pozdrav ~~~