Između živeti od nadanja
I umreti od čekanja
Kad me ni zemlja ni misao ne drže
I smrt me uzme pod svoje
U sumanutim noćnim satima
Govorim sebi
Učini čekanju kraj
Lako je
Lakše je dići ruku na sebe nego od tebe
Sve je lakše od ovog sporog izumiranja iz ljubavi
A onda me žilavi život žigne nadom
Oglasićeš se možda sutra krikom negdašnje ptice
I vratiti se na mrve izmrzle mene
Mada…
…Jesen je pozna moja i tvoja već
(Pa šta)
I inje pada po kalendarima ljubavi
I po vremenu u kom smo se kasno sreli
(Nikad nije kasno)
Trebalo je u junu života u polju pijanih makova
Ne u jesen kad venu opijati i hrabrost
I lude ptice i istrošeni preljubnici se vraćaju
U bračnih gnezda skloništa
(I šta sad)
U dilemi
Između ubiti sebe ili nadu
Oglasi se opsenarka poezija
Nagovarom da odložim odlazak i sačekam sutrašnje jutro
Sugestivnim stihovima
Uverava me da ćeš se vratiti
Skoro da poverujem da će te doneti dan…
…Duga je noć
Dovoljno duga da me odgovori od smrti
I ubedi u život
U kom su mogući letnji makovi
U snegu u nama
(Прочитано: 36 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.289.974 пута)