MORAM
Ja idem,
gledam pravo,
svima “Zdravo”,
Kažem!
Ja idem,
kroz stalnu borbu,
nosim torbu…
Teška je…
Ja idem,
da odmorim, usporim,
ponekad torbu otvorim…
Sjećam se!
Ja idem,
torba poderana,
sva je od rana…
Plačem!
Ja idem,
suze se niz mene slijevaju,
solju mi rane vidaju…
Odnose bol!
Ja idem,
stope se pune suzama
i krvlju iz ljutih rana…
Ne osvrćem se!
Ja idem,
ne spavam, samo trepnem,
jutrom se uštinem…
Da provjerim!
Ja idem,
snaže me sjećanja,
odnose glavu sa panja…
Srećan sam!
Ja idem,
dok idem, plačem,
dok plačem, pjevam…
Moram!
(C) Miro Beribaka
Bravo prijatelju. Prelepa pesma.
Divna elegična pjesma. Svaka čast!
Arsenije,
hvala Ti za divan komentar.
Pozdravljam te druže, pozdravljam bratski Nikšić.
Miro
“Ja idem,
dok idem, plačem,
dok plačem, pjevam…
Moram!”
Svaka cast, pesnice, svaka cast… Kasno sam videla ove stihove; placem, citam i pokusavam da pevam… Najveci pozdrav!
Hvala Marina, drago mi je da Vam se dopala pjesma.
U biti, čovjek mnogo stvari u životu “mora”, ali kada osjeti da mora i živjeti, onda stihovi ispadnu ovakvi kakvi su ispali.
Još jednom, hvala Vam puno i uzvraćam pozdrav.